Ledina postaje smeđa, lišće drhti u vazduhu. I šuma i pašnjak leže nepomično, u plavom mirisu, napisao je davno neki pjesnik.
Šareno lišće, ukazuje na prolaznost. Svijetli sjaj, poput šarenog osmijeha se buni protiv gubitka svjetlosti. Od svih godišnjih doba, jesen je najšarenija i najuzbudljivija. Kao ovdjže, na ovom usamljenom hrastu u polju, u blizini Wehrheima, 20 kilometara sjeverno od Frankfurta, kada jesen svaki list pretvara u cvijet. Kao neko drugo, apstraktno proljeće. Prema meteorološkom vremenu, crveno obojena magija će bacati čini na ljude, sve do 1. decembra. Tada počinje zima i ples lišća će se već lediti u ledeno hladnom dahu jakog mraza.
A kako drveće zna da počinje jesen? Prije svega, jer temperature padaju, a dani postaju sve kraći.
Manje svjetla znači: drvo smanjuje fotosintezu – proces u kome pretvara ugljični dioksid iz vazduha i vode u glukozu i kisik. To je moguće zahvaljujući zelenom pigmentu u listovima, koji se zove hlorofil. U jesen, drvo razgrađuje hlorofil. Efekat: žuti, crveni i narandžasti pigmenti.
Malo ponavljanja iz biologije, nije na odmet.
(bams)
Z. N.
(NovaSloboda.ba)
