Alpaka vuna je tražena u cijelom svijetu. Fotograf Alessandro Cinque dokumentovao je napornu svakodnevicu pastira koji se kreću kroz planine sa svojim životinjama – i na taj način čuva staru peruansku tradiciju.
Blizu neba
Alina Surquislla Gómez, kći pastira, drži novorođenu alpaku u naručju. U pozadini su peruanske Ande, koje su visoke preko 5.000 metara.
Surova ljepota visoravni
Krdo alpaka na putu ka novom pašnjaku. Nekoliko puta godišnje pastiri tjeraju svoje životinje s jednog pašnjaka na drugi.
Led se čini vječnim – a ipak se smanjuje iz godine u godinu
Glacijalno jezero u visokim Andima. Bijeli pokrivač na planinama ovdje nestaje brže nego u gotovo bilo kojoj drugoj regiji
Hvala Majci Zemlji
Porodica alpaquero odaje počast boginji Pachamama. Autohtoni narodi Anda vide je kao svemoćno biće koje daje život
Mljevenje životinja
Za drevni ritual spajaju se mužjak i ženka alpake – da… Za zaštitu stada od nesreće
Zaštitna medicina
Veterinar vakciniše alpaku. Klimatske promjene i ekstremno vrijeme učinili su životinje podložnijim bolestima.
Osiguravanje budućnosti stada
Veterinar pokušava nahraniti alpaku flašicom. Kao i druge vrlo mlade i slabe životinje, nosi ćebe protiv hladnoće. Moderna tehnologija bi trebala pomoći u očuvanju alpaka U posebnom centru za istraživanje i reprodukciju u regiji Puno, peruanski istraživači pokušavaju uzgajati otpornije vrste. Slike pokazuju kako se sakupljaju jajašca (iznad) i kako naučnici ispituju fetuse (sredina). Da bi dobili spermu od muških životinja, koriste lutku s plastičnom vaginom (ispod).
Krzno je njihov kapital
Pastir striže alpaku. To se obično dešava jednom godišnje. Vuna životinja je posebno fina i grije – to je ono što ih čini interesantnim za tekstilnu industriju.
Rasta alpaca
Neke životinje ostaju neostrižene i predstavljaju se na posebnim takmičenjima ljepote.
Italijanski fotograf Alessandro Cinque snima scenu u peruanskim Andama na 4800 metara Visina dokumentovana, dva dana putovanja od Kuska. Starac je podigao slezinu prema svjetlu i onda rekao: „Boja je veličanstvena. Možemo se usuditi. Biće u redu.” Cinque je bio svjedok drevnog rituala takozvanog alpaquerosa, koji se ponavlja svaki put kada se mora donijeti odluka da li se stado premjestiti na više ili niže pašnjake. Fotograf je naišao na pastira dok se spremao da svoje životinje preseli na alpsku livadu 400 metara više, jer bi tamo trava zimi bila hranljivija. Samo fotografovo putovanje od posljednjeg sela do staračkog zaseoka trajalo je dobrih deset sati – osam sati makadamom, dva sata pješice.
Cinque živi u Peruu od 2019. godine. Dvije godine je najprije dokumentovao svakodnevni život rudara u visokim Andima, koji rade pod bednim uslovima za malo novca. Cinque je želio pokazati teškoće koje ovi ljudi trpe da bi dobili sirovine za luksuz bogatih.
„Saznao sam da alpaqueros, po čijim je životinjama zemlja poznata u cijelom svijetu, ne napreduju mnogo bolje“, kaže Cinque.
Postalo mu je jasno: pastiri često pate od prevarantskih posrednika koji im plaćaju samo smiješne cijene za vunu. A sve češći ekstremni vremenski događaji otežavaju pronalaženje dobrih pašnjaka.
Alessandro Cinque je počeo da uranja u svijet alpaquerosa. I sam je imao problema s držanjem koraka s lokalnim stanovništvom u vazduhu.
“Nekada je bilo uobičajeno da alpaqueros mijenjaju pašnjake samo dva puta godišnje, ali danas to moraju učiniti i do četiri puta”, kaže Italijan.
Ovo, takođe, ima veze s klimatskim promjenama: kišni periodi postaju sve kraći, a sušni periodi postaju sve kraći duže, pašnjaci se smanjuju jer trava bukvalno gori od prevelike sunčeve svjetlosti. Ponekad postoji nedostatak vode. S druge strane, farmeri i njihove životinje moraju izbjegavati poplave uzrokovane otapanjem glečera. Led u Andima se, takođe, topi brzinom koja nije viđena ranije. U drugim slučajevima, ekstremna hladnoća pogađa životinje.
„Postaje sve teže pronaći hranljive pašnjake. I životinje vrlo osjetljivo reagiraju na nekvalitetnu travu. Mnogi se razbole, mnogi umiru, posebno novorođenčad. A oni koji prežive proizvode manje vune”, objašnjava Cinque.
Peruanski nacionalni istraživački institut sada je počeo uzgajati vrste za koje se kaže da su otpornije na brze promjene temperature. Cinque je to, takođe, dokumentovao na svojim slikama – baš kao i pastiri koji sada žive od toga da ih turisti fotografišu sa svojim alpakama. Oni zarađuju mnogo više od muškaraca poput Miguela Surquislle – iako Surquislla i oni poput njega osiguravaju da tradicija koja ima mnogo veze s identitetom zemlje opstane. Nakon uspona, fotograf je prvobitno želio da doživi pastirsku svakodnevicu na alpskoj livadi na 5.200 metara nadmorske visine. Međutim, nakon jedne noći morao je prekinuti boravak na visini. Postao je izuzetno umoran i imao je vrtoglavicu i glavobolje. Pateći od visinske bolesti, pastirova djeca su ga odvela u najbližu kliniku u dolini. Tamo su mu nekoliko dana morali davati kiseonik.
(stern)
Z. N.
(NovaSloboda.ba)
