Glavni grad Japana nije samo najveći grad na svijetu, već i najveličanstveniji. Postoji više razloga da se svakako odete tamo. Naravno, za one koji mogu, i kojima nije daleko.
Na slikama:
-Za noćne ptice: Shinjuku je najveća i najsjajnija četvrt za zabavu u Tokiju
-Za one koje zanima kultura: Gosti u vrtu orhideja sa ogledalima, Team Lab Planets;
Bambusom obloženi ulaz u Nezu muzej, koji je oaza mira u gradskoj vrevi.
-Za one koji uživaju: U Tokiju na svakom ćošku ima sušija – i to, najbolji izbor na planeti;
-U radnjama se prema kupcima uvijek postupa s poštovanjem, osoblje se duboko klanja.
-U samom srcu megalopolisa, priroda i kultura se spajaju na uzoran način u Nezu muzeju u okrugu Minato
-Čista estetika Možete je otkriti na svakom uglu, Digitalni umjetnici, matematičari i inženjeri, izložba “TeamLab Planets”
-Izumljen u svom sadašnjem obliku u Tokiju, suši je dostupan od supermarketa do zvjezdanih restorana
Više od 36 miliona stanovnika i nepregledni lavirint nadzemnih i podzemnih vozova, glavnih ulica i sokaka, ali sve teče glatko. Svugdje ljubazni ljudi koji niti maltretiraju rukama, niti se guraju. Nema grafita, nema smeća na ulicama, skoro da nema kriminala (barem nije vidljiv). Jedna od najboljih kuhinja na svijetu, najveći izbor trgovina i kulturnih hramova koji se može zamisliti. Bez taksista i konobara koji očekuju bakšiš.
I svuda blješti, pišti i svijetli. Zvuči kao da je izmišljeno, ali je stvarno i realno: govorimo o Tokiju. Teško da ijedno mjesto nudi više raznolikosti, raznolikosti i iznenađenja.
Glavni grad Japana sada ponovo privlači milione internacionalnih turista, nakon godina zastoja zbog korone, a avioni za Tokio – iz Južne Koreje, Kine, SAD-a, ali i iz Njemačke – su puni. Svijet je znatiželjan za ovim mjestom.
Tokio je grad kontradikcija, kombinuje tvrdi materijalizam i filozofsku dubinu, površnu užurbanost i stoičku smirenost. Živa prošlost i dosljedan fokus na budućnost prisutni su na svakom ćošku – simbolično za ovo je najveće japanski Kabuki teatar, koji svojom klasičnom arhitekturom i programom pjesme, plesa i pantomime, koji se kao relikvija iz davno izgubljenih vremena krije između blistavih nebodera šoping centra Ginza.
Priroda i kultura su spojeni na uzoran način u Nezu muzeju u okrugu Minato: u samom srcu megalopolisa, put do ulaza vodi kroz hodnik obložen bambusom koji kao da se nalazi miljama udaljen, van grada ( i takođe: stotinama godina unazad). Unutar elegantnog paviljona sa staklenim zidovima i krovom od sivog crijepa, nalazi se više od 7.000 predmeta predmoderne japanske umjetnosti, skulptura i keramike. Još ljepši – i sam po sebi razlog za posjetu – je bašta.
Vodeni točak se okreće uz pljusak, vilini konjici bez težine stoje u vazduhu, kameni fenjeri sijaju u gustom zelenilu. Ovde, na 17.000 kvadratnih metara, ne primjećujete da šetate usred užurbane metropole, čija se daleka šuštanja spajaju sa vjetrom u drveću.
S druge strane, svako ko posjeti TeamLab Planets, koji je otvoren do kraja 2027. godine, doživjeće budućnost u sadašnjosti: grupa digitalnih umjetnika, matematičara i inženjera napravila je jedinstvenu, višeosjetnu izložbu ovdje, u koje posjetioci lutaju kroz reflektirajuće vrtove prepune lebdećih orhideja, u dubinu noćnog crnog prostora.
Nema boljeg mesta za gostovanje nego u Tokiju. Dok je u drugim megagradovima ton često oštar, a običaji grubi, glavni grad Japana, uprkos svojoj nepreglednoj veličini, nikada ne djeluje neprijateljski ili nepoželjno. Na svakom uglu: uslužnost i ljubaznost. Svi koji su kao turisti suočeni sa nepreglednim kartama podzemne željeznice, ili histerično treperećim automatima za karte, mogu biti sigurni da će neki mještanin uskoro stići i pomoći. Ko god uđe u robnu kuću, dočekaće ga osoblje koje se s poštovanjem naklanja.
U svom porijeklu, suši je obična grickalica, koja se servira za nekoliko sekundi, jede se stojeći između dnevnih obaveza, a uz nju se popije šoljica čaja. Izmišljen je u svom sadašnjem obliku u Tokiju. Možete ga nabaviti na gotovo svakom drugom ćošku, u kutijama za ručak supermarketa, u malim restoranima sa jedva desetak mjesta za drvenim pultom, u jeftinim restoranima na traci.
Sushi u Tokiju je sam po sebi razlog za putovanje! Posebno za ljude koji se jednom u životu žele približiti savršenstvu sušija. Teško da je bilo koja druga kultura uticala na savremene dizajnerske ideje više od japanske. Njihovi estetski principi, koji su sazrijevali hiljadama godina – uključujući jednostavnost, prirodnost, ljepotu nesavršenog – mogu se vidjeti svuda u zemlji: predmeti za domaćinstvo, željeznica, kuće, sve karakteriše redukovana jasnoća, povučena elegancija i majstorstvo zanatskog rada. Ideali koji određuju i svakodnevni život u Tokiju. Bilo da se radi o hrabro zakrivljenoj visokoj fasadi, bilo da se radi o najnovijem superbrzom Shinkansen vozu, bilo da se radi o bezvremenskom loncu od soja sosa Masahira Morija iz 1958. koji se može naći u svakom sushi baru.
Tokom dana, ljudi naporno rade u Tokiju, a japanski osjećaj dužnosti i puls najveće svjetske ekonomske metropole postavljaju ritam. A noću se slavi i razonodi. Popularni su hotelski barovi, posebno „New York Bar“ na 52. spratu „Park Hyatt Tokyo“ – jer je to fantastična polazna tačka za obilazak noćnog života Shinjukua, najveće gradske četvrti za zabavu. Život je šaren ispod, blagi džez baloni iznad, šejkeri za koktele tiho zveckaju u pozadini, svijetla metropole blistaju sve do horizonta.
Ovo je mjesto žudnje za sineaste: Prošlo je dobrih 20 godina otkako su se Bill Murray i Scarlett Johansson sreli ovde neispavani u očaravajućem filmu “Lost in Translation”, a do danas ništa od magije ovog bara nije izblijedilo. Japanska kultura je duboko ukorijenjena u pridržavanju pravila, odlučnosti i suzdržanosti. Vrijednosti koje su restriktivne i zahtijevaju izlaz. To je vjerovatno razlog zašto gustoća kosih opcija ometanja nigdje nije veća nego u Tokiju. Odrasli Japanci s entuzijazmom posjećuju bizarne tematske kafiće, kako bi se mazili s vidrama ili ježevima, mačkama ili mini svinjama. Drugi se oblače u Nindže ili se satima igraju u centrima za igru, veličine sportske dvorane pune glasno škripeće opreme. U ovoj koncentraciji, sklonost čudnom djeluje čudno, ali gledati to je veliko zadovoljstvo!
Jen je i dalje povoljan za posjetioce iz Evrope, što znači najbolji uslovi za ideju koja je u ranijim vremenima bila gotovo bezumna: kupovinu u Tokiju. Superlativi, takođe, vladaju na ovom polju, ovde vjerovatno nema ničega što ne postoji. Potrebna je jaka samokontrola ako ne želite da zaboravite na količinu dozvoljenog prtljaga svoje avio kompanije, u obilju često lijepih, izuzetno praktičnih i dobro osmišljenih proizvoda.
Bilo da se radi o nevjerovatno čudnoj odjeći ili japanskoj modi, tradicionalnom umijeću od kaligrafskih setova do zdjela za čaj, bilo da se radi o mladoj umjetnosti, ludim elektronskim napravama ili mačkama koje mašu – nevjerovatnu japansku potrošačku kulturu u cijelosti najbolje možete doživjeti u jednoj od brojnih robnih kuća, kao što su Isetan u Shinjukuu ili Mitsukoshi u trgovačkoj četvrti Ginza.
Nakamise-dori i njegove sporedne ulice u Asakusi idealno su područje za kuhinjske suvenire, od tradicionalnog rende vasabija napravljenog od kože ajkule do magneta za frižider u obliku varljivo pravih suši rolata. Najbolji noževi na svijetu dostupni su u muzejskom ambijentu Kiya Shop Tokyo Midtown, tradicionalne trgovine, koja prodaje najoštrije noževe već skoro 250 godina.
Ako posjetite svjetski poznatu raskrsnicu u Shibuyi, koju koristi do 3.000 pješaka u isto vrijeme, u vrijeme špica, svakako biste trebali skrenuti do Tokyu Food Showa odmah pored. I kupiti nekoliko paketića odlične miso supe „Kubara Honnke“, banane od hrskavog lisnatog tijesta, začin za rižu „Furikake“ ili matcha čaj u prahu – kao izdržljiv i ukusan način,poslije povratka u domaću svakodnevnicu, da brzo krenete na kratko kulinarsko putovanje u Tokio.
(welt)
(Prevod: Smail Špago)
(NovaSloboda.ba)
