Prije nekoliko dana navršile su se dvije godine od kada je umrla Madlen Olbrajt nekada neprikosnovena liderka američke spoljne politike, za naše lokalne prilike poznatija po izjavi da se na Balkanu pojavio “svjež vjetar”. Misleći na tada mladog političkog junošu Milorada Dodika, kome je povjerena buduća uloga lidera bosanskih Srba. Dodik je,poznato je, na tada sasvim drugoj političkoj agendi od radikalsko-sdsovske preuzeo ulogu kreatora politike entiteta RS. Aplauzi su stizali sa svih strana, pa i iz Sarajeva, Mostara… Brisela i drugih centara svjetske moći.
Poslije trogodišnje premijerske funkcije u Vladi RS, Dodika je smijenio Mladen Ivanić, ali na kratko. Opet je na scenu stupila dominantna sds-ovska opcija, da bi 2.006. godine tadašnji predsjednik RS Dragan Čavić ponudio Dodiku, neformalnom vođi opozicije u Parlamentu RS, premijersko mjesto.
Od tada do sada Dodik je bio najvažniji “faktor” koroz razne uloge: predsjednik Vlade, predsjednik RS, član Predsjedništva BiH… Od “svježeg vjetra”, Dodik je promijenio politički vokabilar i retoriku. Od umjerenog poitičara, postao je “veći katolik od pape” ili veći Šešelj od Vojislava.
Neprikosnovenom političkom vođi, temelje mu je prije nepune četiri godine, poput razornog potresa, poljuljao Draško Stanivuković, koji je na lokalnim izborima u Banjaluci do nogu potukao Dodikovog pulena, tadašnjeg gradonačelnika Igora Radojčića. Kohabitacija Dodik (predsjednik RS) i Stanivuković na početku mandata nije “štimala” i pratila je brojne nesporazume na štetu običnog puka. Draško je sve češće bio na udaru medija pod Dodikovom kontrolom.
Kako je vrijeme prolazilo, politička simbioza (Stanivukovićev termin op.a) između ove dvojice aktera bila sve bliža. Draško je sve više ličio na Milorada. Pa ovdašnju javnost nije iznenadilo saznanje da je Stanivuković promovisao postavljanje grba dvoglavog orla na Banski dvor u Banjaluci.
Treba li podsjetiti da su na jesen zakazani lokalni izbori. I da D. S. očekuje novi – stari mandat.
