Pijem omiljeni espreso u Baškoj vodi u bašti kafića ušuškanoj sa sve četiri strane debelim najlonom uz pristojnu temperaturu, koje su podigle dvije viseće grijalice. Vani, uz more je oko 15 stepeni,a unutra je ugodnije.
Družim se sa novinama u kojima dominiraju teme poslije parlamentarnih izbora u Hrvatskoj. Slična tematika glasnih i dinamičnih mještana se čuje sa susjednih stolova. Dilema je ko će s kim formirati većinu ili će naše komšije ponovo na izbore. Opšti je zaključak kako profesionalnih analitičara (iz tiska) i običnog puka da e Hrvatska na izborima podijelila na desnicu i ljevicu i da je uključenje predsjednika Milanovića u kampanju ovim drugim oslabilo poziciju i da bi bolje bilo da im nije pomagao.
U dnevnicima (tv i printanim) zapaženo mjesto dobio je “svesrpski” miting u Banjaluci. Da u novinama postoji rubrika crna hronika vanjske politike, Dodikov skup bi završio na vrhu a ne dnu dnevnih listova. Dovoljno je reći da je citiran anonimus, koji je, na sms poziv da prisustvuje zboru u Dodikovoj režiji, odgovorio: “Dosta sam ja u ratu čuvao RS, pa me evo na baušteli u Njemačkoj. Zovite Baju malog Knindžu, njemi ste dali orden”.
Da ovaj morski kroki ne bi prošao u dosadnim političkim temama, evo nešto životnije.
Primorci se ozbiljno pripremaju za narednu ljetnju sezonu. Uređuju se plaže, šminkaju se ugostiteljski objekti, popravljaju se motori usidrenih jahti. Završavaju se radovi na nekretninama. A cijene su otprilike u omjeru 1:1, što će reći da ono što kod Hrvata košta jedan euro, kod nas je marka. Naravno, konvertibilna. Ili, preciznije, espreso 1,50-1,90, kugla sladoleda 3,kolač 2-3, pivo takođe. Naravno, u eurima. Bar je tako ovih dana u prohladnoj Baškoj vodi i obližnjim Brelima.
A što se mene tiče jedva čekam da prođe unaprijed plaćen odmor u hotelu i da se vratim u Banjaluku. I ugrijem.
