U Jugoslovenskom listu od 6. maja 1926. godine, objavljena je vijest, da je izvučen leš još jednog rudara, nakon tragične nesreće u rudniku od 15. aprila.
“Izvučen lješ rudara
Mostar 6. maja
Svojedobno smo javili o strahovitoj rudarskoj katastrofi koja se desila u rudniku u Mostaru, a kojom je prilikom stradalo životom 8 rudara. Odmah poslije nesreće rudarska uprava u Mostaru energično se bacila na pumpanje vode. Radilo se danju i noću, neumorno i ustrajno, da se dođe do lješeva nesretnih rudara.
Voda koja je provalila u rudnik dosegla je nivo od 14 metara. Sisaljkama se ta voda ispumpavala, sve dok se nije ispumpano 8 metara visine, tako da je u jami ostalo još 6 metara vode. Pri montaži jedne pumpe u jednom iskopu, koji veže horizont zračnog okna sa horizontom izvoznog okna, jučer oko 9 sati na večer na površini vode isplivao je jedan lješ, silno nabrekao od vode i već u izvjesnom stanju truleža.
Lješ je ležao licem obrnut u vodu i rudari ga nisu smjeli dirnuti sve do danas prije podne, kada je o tome vlast izvještena. Danas prije podne državni odvjetnik dozvolio je da se u prisutnosti jednog žandarskog narednika lješ izvadi i akognoscira. U 12,30 sati lješ je izvađen i koliko se moglo prepoznati, to je lješ vozača Nikole Markotića, rođenog 1905. neoženjen.
Prema mjestu, gdje je nađen, izgleda da je pokojni Markotić u času provale vode pokušavao bježati, ali je u tome bio spriječen, jer ga je jedan drugi mlaz morao udariti u glavu i onesvjestiti, jer za to govori i jedna ozljeda na glavi. Sutra (7. maja) izaći će komisija da uzme očevid na licu mjesta, poslije čega će lješ pokojnog Markotića biti pokopan.
Zasada je, do dolaska komisije, daljnje ispumpavanje vode obustavljeno”.
Prilog: fotografija, Rudnik Mostar, 1922, Anton Zimolo, Arhiv Muzej Hercegovine.
Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
