U povodu pedesete godišnjice smrti književnika i nobelovca Ive Andrića, u Mostaru je u četvrtak, u organizaciji Hrvatskog kulturnog društva (HKD) „Napredak“ – Glavna podružnica Mostar, otvorena izložba djela Ive Andrića iz Zbirke Sesar pod nazivom „Andrić i mi“.
Ovu bogatu osobnu kolekciju po prvi puta mostarskoj i hercegovačkoj publici predstavio je doktor Antonio Sesar.
“Ideja je potakla u krugu prijatelja gdje smo se u jednom od razgovora dotakli Andrića, koji je napisao, između ostalog, jedne od najljepših riječi o Mostaru, pa smo došli na ideju da organizujemo ovu izložbu. Ovde se nalazi oko 400 različitih knjiga, zbornika i časopisa. koje je i u kojima je Ivo Andrić objavljivao”, rekao je Sesar.
Publika je mogla vidjeti izdanja koja su izlazila do 1975. godine, odnosno ono što je ovaj nobelovac objavljivao za života.
“Od prvih izdanja iz ‘Bosanske vile’ iz 1911. godine, zbornika ‘Hrvatska mlada lirika’ iz 1914. godine, zatim prva Andrićeva knjiga ‘Ex Ponto’, tu su oba redovna izdanja i posebno izdanje s Andrićevim potpisom koje je bilo namijenjeno barunici Ožegović”, kazao je Sesar.
Na izložbi se našao i čitav niz Andrićevih knjiga na stranim jezicima, antologija i zbornika iz drugih zemalja, ekstremno rijetkih izdanja iz Moldavije, Islanda, Vijetnama. Takođe, u zbirci doktora i kolekcionara Sesara nalaze se dvije knjige koje je bh. nobelovac vlastoručno potpisao.
Sesar je naglasio kako je njegova ljubav prema kolekcionarstvu krenula kroz zbirke putopisa.
“Ja sam kao neki istoričar amater istraživao istorije BiH i sve je krenulo s ‘Pogledom u Bosnu’ Matije Mažuranića, pa sam našao Kukuljević Sakcinskog ‘Put u Bosnu’, pa me zainteresovala istorija Humske zemlje i Bosne, pa je krenula politička literatura, istorijska, a onda se to na kraju proširilo i na književnost.
U svojoj zbirci Sesar ima djela više od stotinu autora, a plan u budućnosti je to digitalizovati.
“Moja želja je da moja zbirka postane dostupna široj javnosti, da se njom mogu služiti npr. studenti i svi oni koje to zanima”, kazao je Sesar.
Na kraju, Sesar se osvrnuo na istorijskekontroverze oko Andrića i pitanja „kome on pripada?“.
“On je rođen u hrvatskoj porodici porijeklom iz Sarajeva, rođen je u Docu na Travniku, kršten je u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Travniku, djetinjstvo je proveo u Višegradu, mladost i školovanje u Sarajevu. Najveći dio Andrićevog opusa je o BiH, a sam je on rekao kako se od Bosne nikada nije odvojio i kako Bosnu nosi u sebi. Andrić je naš bosanskohercegovački, najveći pisac moje kulture, zemlje i jezika. Svjetski, a naš”, zaključio je Sesar.
Kulturno čudo
Književnik, publicist i esejist Željko Ivanković urednik kataloga izložbe „Andrić i mi“ osvrnuo se na vrijednost ove izložbe, nazvavši je „kulturnim čudom“.
“Ovde sada imamo veliku impresivnu izložbu Andrićevih djela, od najranijih dana pa sve do njegove smrti. Imamo izuzetno raritetna djela, imamo djela s potpisom pisca, i ono što me posebno pozitivno iznenadilo, a to je izložba naslovnih stranica, koja djeluje kao neka izložba slika. One su silno obogatile ovu izložbu i siguran sam da će Mostar idućih 15 dana, koliko traje ova izložba, biti centar kulturnog života”, ustvrdio je Ivanković.
Predsjednik HKD „Napredak“ – Glavna podružnica Mostar Miroslav Landeka u svom se govoru dotakao Andrićevog života i onoga što Andrića obilježava kao književnika.
“Ono što pak Andrića obilježava i što niko ne može osporiti ili negirati jest činjenica da je Andrić svjetski pisac, čije je cjelokupno djelo službu čovjeka, dijaloga među ljudima i kulturama, te da kao takav pripada svima, a prvenstveno onima koji ga razumiju2, kazao je Landeka.
Podsjetio je kako je Andrić bio Napretkov stipendist.
“Još kao maturant, 1912. godine iz Višegrada Andrić je tražio Napretkovu stipendiju za studij u Zagrebu. Piše on tada svom prijatelju Durbešiću: ‘Ako me još Napredak odbije, ni sam ne znam šta ću’. Napredak ga nije odbio, nego mu je dodijelio stipendiju u iznosu od 600 kruna, a ujesen iduće godine dobio je i stipendiju za studij filozofije u Beču”, rekao je Landeka.
Landeka smatra kako je legitimno postaviti pitanje bi li Andrić uopšte otišao na studij da nije dobio Napretkovu stipendiju i bi li postao nobelovac.
“Činjenica je da se Napredak nikada nije odrekao Andrića. Naprotiv. U povodu 30. godišnjice smrti Napredak je priredio Međunarodni naučni skup ‘Ivo Andrić – 30 godišta nakon’. Napredak se i tada pobrinuo da se prekine praksa prešućivanja Andrića, te da se dostojanstveno obilježi godišnjica smrti velikana pisane riječi”, kazao je Landeka.
Podsjetio je da su krajem prošle godine HKD Napredak Glavna podružnica Mostar i Kosača priredili tribinu posvećenu stotoj godišnjici odbrane doktorske disertacije Ive Andrića, a po njegovim riječima, nije slučajno da je upravo tim događajem obilježeno 34 godine od obnove rada Napretka u Mostaru, nakon što je njegov rad zabranjen 1949. godine.
(Fena)
