Jugoslovenski list, od 2. juna 1929. godine, objavio je tekst pod naslovom “Ženidbeni običaji šatorskih cigana”.
“Ženidbeni običaji šatorskih cigana”
Mostar 31. maja.
Razgovor sa cerobašom. – “Fisna firaumka” udaje se 22 počešnjaka
Život u prirodi, šatorski život od uvijek je smatran životom punim romantike, a saživljavanje sa prirodom je želja mnogih, koji su iskusili moderni gradski život i kojima je dodijao “vijek tehnike i novih izuma”. Čovjek je kao takav čedo prirode, ali se moderni gradski čovjek toliko odrodio, da mu ostaje samo pusta želja i da mu se otkine duboki uzdah za slobodnim životom u slobodnoj prirodi.
Oduvijek su se naši cigani, čergaši, gatari, firauni, faletari, kotlari ili kako ih još zovu, smatrali kao najbliži prirodi, slobodni od stege običaja donekle i zakona, pa ipak se i među njima podržaju običaji u kojima su do krajnjih granica konzervativni i koji potječu iz vremena, kad se za folkloristiku u današnjem smislu riječi nije ni znalo.
Jedna duga karavana mršavih konja, sivaste magaradi, kudravih pasa i golišave cigančadi prošla je kroz Mostar predvođena od cerobaše, a praćena od nekoliko policista iz bojazni da se ne bi zaustavili u gradu sve do gradske table.
Vaš dopisnik je sutradan posjetio u mostarskom Bišću tabor sinova potomaka Faraona i interesovao se za neke običaje.
Kako cigani žive pod jednim skupinama i provode svoj vijek to se cijela skupina ponosi čim opazi da se koja curica razvija da postane “kršnom djevojkom”. Oči mladića iz druge skupine (tabora) požudno padaju na mlado “djevojče”, koje opet “njezini” ljubomorno čuvaju kao amanet ili kapital ponoseći se time svakom zgodom.
Cerobaša je ipak najponosniji, jer je konačna odluka u njegovoj ruci. Mladi se upoznaju, oni se i posjećuju i sastaju, ali u prisustvu drugih. I nema slučaja da bi cura otišla bez privole starješine. Kad se približi vrijeme prošnje, cerobaša momkove familije, nekad s momkom, a najčešće sam ode u tabor djevojke, gdje sa cerobašom i njezinim ocem, obavi zaruke. Ukoliko je cura “fisnija”, to se više cijeni, ali je uvjet, da se zlatom plaća. Uzima se u obzir imovno stanje oca djevojčina. Slučaj, kod koga je bio Vaš dopisnik, svršen je za 22 počešnjanka, što čini u današnjoj valuti 11.000 dinara. Prosci se časte kafom i rakijom. Ali se prošnja redovito obavlja prije čašćenja. Ako ceribaša, mladoženje ne pristane da dade zatraženu sumu novca, prosci se vraćaju bez da okuse pića, koje je u tu svrhu postavljeno. Ako dođe do prosidbe, novac se izbroji na tabak pred cerobašu djevojčine skupine. Kada je novac izbrojen od cerobaše, izbroje ga i svi prisutni, koji su u neku ruku kao svjedoci, a zatim nastane čašćenje. Kad je i to gotovo, svi se upute do djevojčine skupine i objave, da je djevojka isprošena. Tada djevojka poljubi u ruku najprvo cerobašu svoje skupine, zatim cerobašu draganove skupine i redom sve starije, koji su prisutni. Ako je djevojka navršila 13 godina, odmah ide pod šator svoga dragana, a ako je mlađa, ostaje pod šatorom “svojih” dok navrši tu dob. Za novac, koga je djevojka dobila od svog dragana kupi potrebno ruho. Ukoliko dođe do razvjenčanja, ista se svota ima vratiti u zlatu mužu.
Nakon još nekoliko kratkih informacija o običajima, koje ću kašnje obraditi, rastao se Vaš dopisnik od cerobaše i njegova šatora.
O.H.S.”
cigan – Rom, Ciganin, nekada uobičajen naziv kod nas, uz sve druge nazive, nevedene u tekstu, danas pogrdni naziv, dok je zvanični naziv pripadnika ovog naroda: Rom, Romi, Romkinja
cerobaša – ceribaša (tur. čeri neredovita vojska, baša glavar, poglavar) ciganski starješina, ceribašinica žena ceribašina
Prilog: Mostar, Bišće polje, Romi, 1904. i Karavana, logor kod Arlesa, Vincent van Gogh
Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
