Jugoslovenski list od 3. juna 1929. godine objavio je tekst o desetogodišnjici Rudnika u Mostaru.
Deset godina u ugljenoj jami
Proslava 10.godišnjice mostarskog rudokopa. – Kapacitet rudnika dnevno raste. – U 10 godina nastradalo 17 života.
Mostar 2. juna.
Danas u 10 sati prije podne Direkcija Državnog Rudnika u Mostaru, proslavila je 10.godišnjicu rada od otvorenja rudokopa.
Proslavi su prisustvovali gg. presvijetli vladika dr. Jovan Ilić, biskup Mišić, general Karlo Silvijo, zamjenik velikog župana Melko Gozze, načelnik Mostara Fejić. Predsjednik oblasnog odbora dr. Božić, te predstavnici društava i mnogobrojno građanstvo.
Direktor rudnika g. Zahradnik pozdravio je prisutne sa lijepo iskićene tribine, i u svom govoru istakao, da je rudnik 19. maja navršio 10 godina svoga rada. Tada je u dubini od 54 metara pod današnjim željeznim tornjem izvoznog okna u god. 1919. nađen i otvoren prvi ugljen moćnog sloja, koji se prostire od Vihovića do Mostara. Spomenutog datuma počela je produkcija ugljena mostsrskog rudnika, koji je bio s početka neznatan (od 19. maja do kraja 1919.) ali se konstantno penjao i dostigao u godini 1928. već 11.950 vagona mjesečno, što predstavlja okruglo 58 vagona dnevno. Za 2-3 godine će se proizvodnja ugljena popeti na 100 vagona dnevno.
Gosp. Zahradnik zatim u svome govoru ističe, da se iz rudnika opskrbljava 2.600 osoba, radnika, namještenika, podvlačeći kakav značaj ima naš rudnik u srcu Hercegovine za naš siromašni svijet. Zatim iznosi, kuda se sve naš ugljen prodaje, iz čega se vidi, da je potrošnja našeg uglja najveća u Banatu i Bačkoj, a izvozi se i u inostranstvo. Navodi da je god. 1922. stavio rudnik u stalan pogon novu električnu centralu, koja može razvijati 10 miliona kw sati godišnje, pored 100 posto rezerve. Ističe, da ostaju dvije trećine radne sposobnosti centrale neiskorišćene i očekuju korisnonosnu upotrebu. Zadaća centrale – veli – postaće glavnom osovinom i temeljem napredka poljoprivrede u dolini Neretve od Bijelog Polja i Raštana do ušća Neretve, koja će omogućiti dva ploda u Hercegovini. Obrazlaže važnost vodenih zadruga te Vodene Zadruge u Vihovićima, što je zasluga ove centrale, a također i Vodene Zadruge u Rodoču, koja je od neprocjenjive vrijednosti. Mostarski rudnik, veli g. Zahradnik, nije nikada bio u krizi, nego je uvijek bio aktivan. Konačno ističe rad rudara pod zemljom, koji je vrlo težak i odgovoran. Kroz 10 godina rada u rudniku stradalo je i našlo smrt u ždrijelu ovog ogromnog moloha 16 radnika i jedan zvaničnik.
Iza g. Zahradnika pozdravio je prisutne g. Husein Šarić, koji je saradnik od početka na tom poslu i kao predstavnik potpornog društva rudarskih radnika, koji ističe požrtvovan rad rudarskih radnika te spominje žrtve koje su pale, vršeći savjesno svoj posao u dubokom ždrijelu rudničkom. Ističe zasluge gg. inžinjera i ostalih službenika ovog rudnika. Iza govora g. Šarića, ing. g. Vukčević pročitao je pozdravne telegrame Nj. Vel. Kralju, predsjedniku ministarskog savjeta i minisru šuma i ruda koji će se poslati, a zatim je priređena zakuska i pregledavanje instalacija i sprava.
Na večer je priređen koncerat uz sudjelovanje vojničke glazbe i Rudarskog potpornog društva. U 2 sata poslije podne stigao je na proslavu generalni direktor g. Jovanović i g. Tibolt. Gostima je priređen ručak i tom prilikom ih je pozdravio rud. zvaničnik g. Ljubo Laks, ispred partije aprilske katastrofe.
O.H.S”
Prilog: Mostar, Rudnik mrkog uglja i Električna centrala, 1920.ih.
Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
