Mislim da smo svi do sada dovoljno vidjeli. Zašto biti preplašen zbog gole haljine.
Gola istina: otkrivanje više nije smjelo. “Gola haljina” je zabranjena na crvenom tepihu u Cannesu. Možda je i bolje da je tako. Nekada se pupak mogao vidjeti samo na odmoru na plaži, prije nekoliko decenijeu. Kate Moss je to promijenila 1993. godine. Novopečena manekenka, tada 19. godišnjakinja, nosila je prozirnu slip haljinu na zabavu, ukrašavajući je spomenutim pupkom, uz širok osmijeh i bradavice. Svijet nikada nije vidio ništa slično. Čak je i sama Moss tvrdila da je bila iznenađena.
“Nisam imala pojma zašto su svi bili toliko uzbuđeni”, rekla je kasnije.
Kada je prethodno isprobala haljinu “u mraku” nečijeg stana, nastavila je: “haljina nije bila prozirna!”
Koliko se toga promijenilo. Sada, kad je sunce vani možete se suočiti s pupkom barem desetak puta na kratkom razmaku puta. Redovno se susrećemo sa anatomskim regijama u svakodnevnom životu za koje nije bilo ni nomenklature do nedavno. Bočne grudi, na primjer. I ispod grudi. I treći fenomen vezan za grudi koji se javlja putem dekolte reza, toliko duboko da otkriva ne samo dekolte, već ono što se može nazvati rascjep. Osim toga, da ne zaboravimo, često se susreće i novopečeni pristup dekolteu stražnjice.
Problem sa taktikom šoka, naravno, je taj što, kada se jednom primijeni, a kamoli ponovo primijeni, čovjek mora ići dalje; čovjek mora dati više. Kao što je jednom rekao književni teoretičar 20. vijeka Viktor Šklovski: „Navikavanje proždire djela, odjeću, namještaj, nečiju ženu…“ Drugim riječima, careva nova odjeća prebrzo postaje careva stara odjeća.
JLopez dva Versace izlaska ilustruju to na najdoslovniji način. Gdje nas je dovela ova trka u naoružanju – i gotovo sva ostala trka? Kakav je krajnji cilj? Već smo vidjeli jednu verziju toga.
Došlo je na dodjeli Grammyja u februaru, kada je Bianca Censori, supruga Kanyea Westa, potpuno preskočila dio jednačine s odjećom i pojavila se praktično gola. To prethodno spomenuto pitanje konteksta učinilo je ovaj scenario nesumnjivo problematičnim: potpuno odjeven, ozbiljan Zapad pruža svojoj poniženoj drugoj polovini ono što je izgledalo kao razgovor prije nego što je ona konačno, očigledno nevoljko, skinula kaput da otkrije… sve.
Salvador Dalí je jednom slavno opisao nadrealizam kao “destruktivan”. Postoji argument da naša kolektivna opsesija golotinjom, takođe, nešto sama uništava. Umjetnik je nastavio definisati ono što je nadrealizam uništio kao “okove koji ograničavaju našu viziju”. To je samo po sebi predmet rasprave, kao što može posvjedočiti svako ko je vidio neke od ostataka koji se danas smatraju savremenom umjetnošću. Ali, kada je u pitanju ljudsko tijelo – a posebno žensko tijelo – stvari postaju znatno složenije.
(guardian)
Lj. G.
(NovaSloboda.ba)
