Tekst koji slijedi objavljen je u časopisu Stern 16. oktobra 2025. godine, autor je Nils Bentlage.
Slike u mojoj glavi: Nils Bentlage u derviškoj Tekiji uči da stvarnost može biti mnogo ljepša od klišea.
Zapravo, samo sam želio iskusiti mir bogomolje i kontemplaciju. Ali sada stojim među prodavačima polovne robe koji na ulazu prodaju moka šoljice, molitvene perle i svakakvo smeće iz bivše Jugoslavije, a meni prodaju mali filcani derviški fes. Izgleda kao izdužena šoljica za kockice i kruži oko mog kažiprsta – moj talisman za taj dan u Tekiji.
Tekija se nalazi se na jugu Bosne i Hercegovine, na periferiji mjesta Blagaj, u dolini ispod stjenovite litice, u čijem podnožju tirkizna rijeka Buna izvire iz kraške pećine. Derviški red se ovdje nastanio prije otprilike 600 godina, kada je mjesto još bilo dio Osmanskog carstva. Danas se čini kao da je kameni zid visok otprilike 240 metara sakrio bogomolju od svijeta i vremena. Mjesto smješteno u prirodi, u harmoniji s Allahom. Derviši su mistici u islamu i sljedbenici sufizma. Oni žive svoju vjeru u povučenom asketizmu i poniznosti. Neki čak biraju prosjački život, idući od kuće do kuće s zdjelama za milostinju i prakticirajući pobožnu apstinenciju.
Danas, takođe, povezujemo derviški život s transom i ekstazom, ne samo zato što su putnici u 19. stoljeću o tome izvještavali: U ritualima, oni recitiraju pobožnosti ili se vrte u vrtoglavim plesovima dok ne dostignu duhovno stanje ekstaze.
Ulazim u Tekiju i otkrivam parno kupatilo, kuhinju i džamijsku prostoriju, prazne i napuštene; 1952. godine, sve sufijske bogomolje u Jugoslaviji su zatvorene. U stražnjem dijelu, prozorski otvor strši iznad rijeke. Gledam kroz prozor u dubinu. Moje lice se ogleda u vodi. Ili je to grimasa mrtvaca? Ispod bogomolje leži mauzolej u kojem se kaže da je šeik Acik Bas, vrhovni vođa Derviškog reda, sahranjen prije 100 godina. Brzo se okrećem i trčim kroz klaustar u sljedeću sobu. Pod je prekriven tepihom. Molitvena niša se uvija u bočni zid, a pored nje, Kuran počiva na stalku za knjige. Ovdje su se derviši molili, možda čak i plesali uz flaute i bubnjeve kako bi zaboravili svoj ego i u transu postali jedno s Allahom. Kakvo je ovo mjesto? Igram se filcanim fesom. Ovdje ga nisu nosili, saznajem, a nije bilo ni ceremonija transa. Sve te priče su za turiste da kupe suvenir. Shvatam da se svako putovanje sastoji od dvije stvari: onoga što očekujete i onoga što jeste. U ovom slučaju, idila u kojoj drijema nenaseljena bogomolja, po imenu Tekija. A to je još ljepše od bilo koga klišea.
(Nils Bentlage je pripravnik u časopisu Stern)
Slika: Kroz vrijeme, Derviška bogomolja Blagaj Tekke (Tekija) izgrađena je prije otprilike 600 godina u podnožju stjenovite litice i obale izvora Bune.
– Blagajska tekija: Posjetioci mogu obići dvorište, sobe i stari hamam. Otvoreno svakodnevno. U blizini Mostara, Blagajska tekija, www.tekijablagaj.ba
– Muslibegovića kuća: Kreveti s baldahinom, tepisi, drveni stropovi – namještaj podsjeća na unutrašnjost Tekije. Dvokrevetna soba/doručak od 140 eura, www.muslibegovichouse.com
(stern)
Prevod: Smail Spago(NovaSloboda.ba)
