U Jugoslovenskom listu, od 1. juna 1930. godine, objavljen je tekst pod naslovim “Mostarski mali Misir”, nastao nakon posjete zadrugarima, vrijednim poljoprivrednicima, u selima južno od Mostara.
“Mostarski mali Misir
Mostar, 30 maja.
Na južnoj strani Mostara, pruža se Bišće polje, koje je postalo poslovično radi svoje nerodnosti i radi silnih vjetrova, koji u zimsko doba raznose zemlju otkrivajući pusto golo kamenja i ostavljajući ga ljudskom oku da ga zastraši teškom pustinjom i nerodicom. Neretva protiče polje kanjonskom dolinom u brzome toku, kao da se boji da ne bi bila iskorištena u podizanju plodovitosti. Još za vrijeme bivše Austrije, mnogi stručnjaci su s metrom u ruci i sa raznim spravama uzduž i poprijeko tražeći način kako bi se podigao nedostatak vlage, spajajući ga sa obiljem sunca kome je bilo izloženo da tako jednom naprave od te pustinje mostarski Misir.
Dok su stručni i veliki proučavali i planirali, dotle je nekoliko seljaka iz sela Rodoč, Jasenica, Bačevići boreći se za nasušni hljeb podizalo svoje malo gospodarstvo iskorišćujući malu rijeku Jasenicu. Danas su sela Jasenica, Rodoč, Bačevići, što se tiče racionalnosti u obrađivanju na prvom mjestu u srezu mostarskom. Rijeka Jasenica vijuga se zapadnom stranom polja, osvježavajući svoju okolinu dokle je vlaga dopire, a na ovome kratkom putu od 10 km, toliko je iskorištena da u ljetno doba ni kap vode ne dolazi do utoka.
Na tom malom putu okreće se 35 kola sa oko 2 HP za navodnjavanje, izbacujući prilične količine vode razlijevajući je u velike i male jarke koji se razilaze poljem kao arterije ljudskim tijelom. Ta kola su vlasništvo gg. Marijana Ćorića, Mitrovića i drugova, Šunjica i Katice, Babića i drugova, Smoljana Jure, Mulića Ibrahima, Golubovića Laze, Soče Pere, Mujić Ibrahima, Grofice Blizanačke, Buhovca, Drmača Ante, Bošnjaka Ivana, Miličevića Vidaka, Bošnjaka Stanka, Raspudića Ivana, Peze Ahmeda, Bevande Ivana, Sarića Bećira, Mehmeda Rebca, Voljevice Vejsilage, Bevande Pere, Osmana Džozlića, Stanka Smiljanića, Pere Marinovića, Fazila Mehmeda, Smiljanića Mate, Aničića Nikole, Peze Saliha, Lovrića Pere, Braće Peške i Alije Buljke. Natapaju se polja koja su zasijana i zasađena sa: graškom, grahom, krtolom, sitnim i krupnim lukom, bostanom, paprikama, krastavcima, tikvama, paradajsom, smokvama, trešnjama, patliđanima, salatom, prasom i ostalim povrćem i voćem.
Drugom prilikom ćemo se osvrnuti i pogledati stručnim okomna ovaj kraj a danas ćemo istaknuti samo nekoje momente, koji zapinju i oku nestručnjaka. Vaš dopisnik se je uputio sa poglavarom sreza g. dr. Pricom, poljoprivrednim referentom g. Vučenovićem, predstojnikom Voćarske zadruge g. Nikolom Smoljanom, poslovođom zadruge g. Dj. Perinom te odbornicima gg. Lovrom Stojčićem i Ibrahimom Zalihićem, u svrhu propagiranja zadrugarstva među seljacima. Iako manji gospodari shvatili su ubrzo vrijednosti zadrugarstva uopće, a Povrćarsko-voćarske zadruge napose, te su pristupili za njezine članove.
Kako je iz samoga sela izvoz usljed lošeg puta težak, obratili su se pretstavnicima vlasti, da im se bar kulukom uredi pristojna cesta kojom bi se mogli služiti i bez štete transportirati svoje rane proizvode do Mostara, a odatle će ih razvoditi željeznicom u razne krajeve naše države raznoseći ime do sada nepoznatog, sad naprednog sela Jasenice i Rodoča. Zgriješili bi kad se ovom prilikom ne bi sjetili zaslužnog narodnog sveštenika Vladimira Gvozdenovića. koji je kao paroh u ovim selima već 20. godina propagirao zadrugarstvo, i upućivao seljake u racionalno obrađivanje zemlje. Među ovim seljanima je dosta i prosvjećenih koji prate dnevnu štampu pa ni pojava dopisnika “Jug.Lista” među njima nije ostala nezapažena. Jedino su se žalili da naša domaća dnevna štampa, nikad ne nalazi prilike, da istakne njihov rad i da se malo pozabavi njihovim proizvodima. Kako im je vaš dopisnik obećao da će se to prvom prilikom učiniti, bili su neobično zahvalni i dopisniku i uredniku, koje će im ubuduće pokloniti pažnju.
OHC.”
Prilog: fotografije Rodoč (vazduhoplovni narednik Božo Iličić) 1928. cidom
Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
