Populacija tupika na ostrvima Farne opala je za skoro četvrtinu, prema podacima Nacionalnog fonda. Svakog ljeta, 200.000 morskih ptica se vraća na parenje na ostrva kod obale Northumberlanda. Broj tupika opao je u odnosu na podatke iz 2024. godine za 38.500 parova za razmnožavanje.
Ben McCarthy, šef zaštite prirode u Nacionalnom fondu, rekao je: „Brojanje tupika je izuzetno složen zadatak. Ne postoji jedna savršena metoda, a godišnje varijacije u uslovima istraživanja, ponašanju tupika i faktorima okoline utiču na broj“.
Ostrva, prirodni rezervat, bila su zatvorena između 2020. i prošle godine, dijelom zbog izbijanja ptičje gripe koja je dovela do 6.000 mrtvih ptica tamo.
McCarthy je rekao da su tupici pogođeni, ali ne toliko kao druge vrste, dijelom zbog svog „prirodnog samoizolacionog ponašanja gniježđenja u jazbinama“.
Atlantski tupik je dobio status “ranjive” vrste 2015. godine, kada je njegov broj opao širom svijeta.
Vjerovatni faktori uključuju klimatske promjene, prekomjerni ribolov, invazivne predatore i zagađenje.
-:-
Jedna od najprepoznatljivijih i najomiljenijih vrsta ptica zasigurno je atlantski tupik (Fratercula arctica). To je vrsta iz porodice njorki, kratkovratih i kratkorepih crno-bijelih morskih ptica ronilica, i to najmanja koja se gnijezdi južno od arktičkoga kruga.
Tupik je ptica koja je u svom ljetnom ruhu nezamjenjiva. Odlikuje ga krupan groteskni trobojni kljun, žuti zatiljak, svjetlocrveni očni prsten i rožnati plavosivi očni privjesci, a sve to daje mu specifičan klaunovski izgled. Lice mu je bijelo, a noge i stopala narančasti. Zimi su, međutim, boje prigušenije, pa su mu lice i grlo tada sivi, trokutasti kljun manji i znatno manje živopisan, a očnih privjesaka nema. Krila su mu prilično kratka i uska, a noge postavljene podosta straga, pa se u mirovanju drži uspravno. Izvrsno i ustrajno pliva i roni, pri čemu mu krila služe kao vesla, a noge kao kormilo. Na kopnu je, ipak, nešto manje elegantan, pa se može samo nespretno gegati.
(thetimes)
Z.N.
(NovaSloboda.ba)
