Ove sedmice ljubitelje pozorišne umjetnosti u Narodnom pozorištu u Mostaru očekuju dvije predstave – gostujuće izvođenje “Hoću kući” i komedija “Ludilo u…”, nudeći publici bogat kulturni doživljaj.
U srijedu, 10. decembra, na Velikoj sceni Narodnog pozorišta u Mostaru biće odigrana gostujuća predstava „Hoću kući“autorski projekat Davora Golubovića i Irfana Ribića, u režiji Saše Peševskog, sa početkom u 20 sati.
Predstava „Hoću kući“ bavi se pitanjem doma, pripadnosti i granica – onih vidljivih, ali i nevidljivih. Na sceni se susreću dva mladića: Khaled, migrant iz Maroka koji traži sigurnost i novi početak, i Denis, Sarajlija u potrazi za vlastitim putem i potvrdom u svijetu umjetnosti. Njihovi životi se ukrštaju u trenutku koji postaje presudan i za jednog i za drugog. Ovo nije samo drama o migracijama, identitetu i savremenom društvu. „Hoću kući“ je prije svega bajka o prijateljstvu. Ona podsjeća da se svaka razlika može prevazići ako postoji otvorenost i spremnost da se sluša i razumije drugi. Predstava gradi mostove umjesto zidova, ruši predrasude i otvara prostor za ono što je univerzalno – ljudskost. Kroz humor, toplinu i emotivne trenutke, ova priča nas poziva da preispitamo vlastite stavove o tome šta znači dom.
U predstavi igraju Davor Golubović i Irfan Ribić.
Na maloj sceni „Studio 64“ NPM-a, u petak, 12. decembra, na rasporedu je predstava “Ludilo u …” autora Eugena Ionesca, u režiji Gorana Damjanca, sa početkom u 20 sati.
„’Ludilo u …’ je predstava u kojoj tretiramo Joneskov predložak kao polaznu tačku za predstavu koja se bavi zajednicom između muškarca i žene. Koliko se pojam zajednice promijenio i koliko je drugačiji danas? Koliko geografija u tome ima udjela? Da li je danas zajednica zapravo samo klasno pitanje? Koliko je potrebno strpljenja da bi se jednostavno – smijali? Zašto se uvijek smijemo samima sebi, a rijetko mijenjamo upravo sve te stereotipe? Jonesko i teatar apsurda gotovo se idilično uklapaju u situaciju u kojoj zajednice trpe različite vidove pritiska. Insistiramo na čovjeku–pojedincu, kolektivni uspjeh gotovo i da ne postoji nigdje sem u sportu, a isti taj čovjek nikad nije bio usamljeniji. Smijati se ne možemo sami sa sobom, a ako se to i desi, rijetko je i na nivou slučaja. Ova predstava ima za cilj da nas podsjeti kako to izgleda smijati se. A poslije, možda nešto i promijeniti“, zapisala je o predstavi dramaturginja Jelena Paligorić Sinkević.
U predstavi igraju Nikolina Marić, Vedran Vilogorac i Damir Čobo.
(NovaSloboda.ba)
