U listu Sloboda broj 98, iz 1947. godine ,objavljena je reklama za Tvornicu konzervi u Mostaru.
“Tvornica konzervi “Hercegovina”
Mostar, ulica Dr. Safeta Mujića. Telefon broj 67.
Proizvodi sve vrste džemova, marmelade, kompota.”
Malo je danas poznato da je Mostar imao svoju tvornicu za proizvodnju marmelade, a Mostar ne bi bio Mostar da mještani nečemu ne daju svoje ime, pa su je nazvali Pekmezara.
Tvornica u kojoj su se proizvodile riblje konzerve, marmelada i rakija šljivovica, bila je izgrađena još za vrijeme austrougarske vlasti i neprekidno je radila za vrijeme oba svjetska rata. Pogon je imao visok dimnjak, te je bio uočljiv iz skoro svakog kutka Mostara.
Neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata, nakon kratkog zaustavljanja proizvodnje, ponovo je pokrenuta proizvodnja. Tvornica se nalazila preko puta stare hirurgije, između sadašnjeg prostora Hercegovina auta i Unicredit banke. Nakon ugradnje i stavljanja u pogon potrebnih mašina, tvornica je uspješno radila u periodu od 1947. pa sve do 1958. ili ′59., kada proizvodnja iz neznanih razloga prestaje, a ubrzo zatim tvornica, skupa s dimnjakom, uklanja se s platoa kod željezničke stanice.
Prilozi: oglas iz lista Sloboda iz 1947. godine, i fotografija iz 1964. godine, na kojoj se još vidi visoki dimnjak tvornice.
Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
