Iznad svega
Život je hod po žici. Postavljamo sebi visoke ciljeve, dok se ispod nas krije prljavština.
To, čini se, ne uznemirava akrobatkinju Tatianu-Mosio Bongongu (42). Ona održava ravnotežu bez sigurnosnog užeta na 400 metara dugoj sajli, koja povezuje najviše evropske deponije šljake u mjestu Loos-en-Gohelle, na sjeveru Francuske. Prati je nježna pjesma “Les Corons” Pierrea Bacheleta, koja govori o djetinjstvu u rudarskom naselju. Uzgred, Loos već decenijama bira gradonačelnike iz redova Zelenih i odolijeva iskušenjima krajnje desničarskog pokreta Marine Le Pen. A sada, svi: osmijeh!
Djeca iz ruševina
Put do škole vodi djecu preko razbijenih betonskih zidova, pored iskrivljenog metala i pravo kroz ratnu zonu. Ipak, barem se jedna stvar vratila: škola. Tri godine nastava u Gazi praktično nije ni postojala zbog rata i izraelskih napada i bombardovanja. Sada se više od pola miliona djece vraća redovnom školovanju – manje-više.
Prema podacima UNICEF-a, 98 posto svih školskih objekata je uništeno ili oštećeno. Učenici se sada uglavnom školuju u šatorima; nedostaju klupe, stolice, olovke i knjige.
Čvrsti kao koža
Majstori su svog zanata, a ipak je sama njihova egzistencija ugrožena. U bagdadskoj četvrti Al-Shawaka – jednom od najstarijih dijelova grada – kožari izrađuju predmete poput dodataka za oružje, uključujući futrole, redenike i male torbice. Obrada kože u Mezopotamiji seže hiljadama godina unazad; neki od najstarijih alata za štavljenje potiču s područja današnjeg južnog Iraka i datiraju iz perioda oko 5000. godine prije nove ere. Ratovi i jeftin uvoz doveli su ovaj zanat na rub propasti; štavionice kože su zatvorene, a radionice ugašene. Sada se nadaju da će kvalitetom ponovo pridobiti kupce.
(stern)
Z. N.
(NovaSloboda.ba)