Stanari zgrade “Bejrut” se pitaju do kada će se trpiti ovo što se radi u okolini njihove zgrade.
Naime, početkom izgradnje stambeno-poslovnog objekta na lokalitetu bivšeg hotela Energoinvest, dva velika kontejnera za odlaganje otpada su uklonjena I umjesto njih su stavljena dva mala kontejnera, koja tretutno podmiruju jedan dio zgrade “Bejrut”, tako i svih okolnih kuća, poslovnih prostora, a u poslijednje vrijeme I stanara useljenih u novoizgrađenu zgradu, koja još uvijek nije prošla tehnički prijem, niti je u potpunosti završena, iako je rok za završetak radova istekao prije više od godinu dana, stoji u pismu koji je redakcija portala NovaSloboda.ba dobila od stanara.
Da bi novonastali haos bio potpun, osim radnika komunalnog preduzeća, koji kontejnere nisu u stanju adekvatno prazniti, jer isti nisu dovoljni za ovoliki broj korisnika, koji kontejnere ostavljaju na sred trotoara iako je mjesto za njih predviđeno izvan trotoara, pobrinuli su se i izvođači radova na novoj zgradi. Tako su isti, dio trotoara ispred kontejnera izrovali p uništili prilikom početka izgradnje zgrade i do danas ga nisu popravili. Osim toga, posjekli su nekoliko dugogodišnjih zdravih stabala, kako bi im kamioni mogli prolaziti do radilišta. Cijelo vrijeme izgradnje su uzurpirali javnu površinu trotoara i za pješake ostavili samo mali dio zbog koga se često dešavalo da pješaci moraju izlaziti i hodati po cesti. Ograda koja smeta normalnom prolazu pješaka je još uvijek prisutna, iako su skele uklonjene i prolaznicima više ne prijeti pad materijala na glavu. Kao da im nije dovoljno što nam onemogućavaju prolazak trotoarom, vrlo često znaju parkirati svoja vozila koja zauzmu i ono malo prostora na trotoaru što je preostalo, pa pješaci, pogotovo u vrijeme kiša, moraju da preskaču lokve po izrovanom trotoaru, skaču po ostavljenim panjevima porezanih stabala i onda iskaču na cestu. Pravo je čudo da nekoga na ovoj lokaciji nije udarilo auto. Da li treba da se desi da automobil udari nečije dijete dok mu je put do škole između žičanih ograda iz kojih vire komadi žice koji mogu oko da iskopaju, dodatno ispresijecan parkiranim vozilima izvođača radova i prepunim kontejnerima.
Pitamo se kako to da izvođač radova nikome ne odgovara. Kako to da se ljudi useljavaju u zgradu koja nije prošla tehnički prijem, a ako kojim slučajem jeste, onda se treba postaviti pitanje ko je taj ko je potpisao tehnički prijem za zgradu u kojoj stubišta još zjape u visokoj roh bau fazi, u kojoj su terase na pola urađene, a unutrašnja fasada pojedinih zajednički prostorija nije ni pokušavana, nego se i dalje vide cigle i go beton.
Pitamo se kako to da je zgrada od prvobitnog projekta porasla za jedan sprat, a ulazak u garažu i sami nadzemni izgled garaže nemaju nikakve veze sa onim što je bilo prikazano na stranicama izvođača radova. Sve je zaliveno u beton, iskopane rupe nakaradno zatrpane ogromnim kamenjima, bez ikava reda, a na samom krovu garaže umjesto prikazanih parking mjesta, izlivena je betonska ogradica bez ikakvog pristupa.
Pitamo se da li u ovom gradu ima ikakvog zakona za one koji voze bijesna auta i glume tajkune, pa im se dozvoljava da rade šta hoće i da maltretiraju građane. Zašto se izvođaču radova ne naplate penali, zašto stanari moraju biti prinuđeni da useljavaju u poluzavršenu zgradu, iako su uredno platili svoje stanove, zašto moraju da parkiraju vozila u nezavršenim poslovnim prostorima u prizemlju zgrade, umjesto da ista parkiraju u garaži gdje su parking mjesta uredno plaćali po 15.000 KM.
Pitamo se kada će ova zgrada napokon biti završena i parter uređen, a ne da se već više od tri godine nakupljamo prašine sa ovog vječnog gradilišta. Gledajući intezitet radova u kome 5 metara zida od 50 cm visine zidaju od 20 do 30 dana, završetak radova se ne nazire koliko se čini ni do kraja iduće godine.
Gdje su nam te institucije koje su se do sada “vadile” na nepostojanje Gradskog vijeća i nemogućnost da išta učine. Evo, sada imamo Gradsko vijeće, ali u čemu je razlika? Koliko možemo da vidimo, izgleda samo u uzimanju paušala od strane vijećnika, dok sve ostaje isto.
Inače, ovo je samo jedan dio grada u kome ima ovakvih i sličnih problema, a Titova ulica je po tome najspecifičnija. Od ruševina koje ugrožavaju prolaznike već skoro 30 godina, do ruševina koje su samo tako ostavljene i ograđene, uzurpirajući i one mini trotoare kojim može proći jedan prolaznik, pa se preko puta suda ne može trotoarom, jer je isti ograđen, na cestu uz trotoar ne možemo od parkiranih vozila i onda pješaci moraju hodati po dijelu gdje se odvija saobraćaj, stoji na kraju pisma ojađenih sanara zgrade “Bejrut” u strogom centru Mostara.
Da li će njihov vapaj stići do onih koji primaju plate za red i zakonitost ili će lični interes novopečenih tajkuna, koji uživaju stranačku zaštitu i ne srame se da to stalno ističu, ostaje da se vidi. Bez obzira na slatkorječive riječi čelnika grada da Mostar više nije grad slučaj, brojni ih demantuju.
(NovaSloboda.ba)
—-
Hido Hasanbegović, projektant zgrade Bejrut”
Početkom osamdesetih godina, projektirao sam u Mostaru ovaj stambeno poslovni objekt, zovu ga “Bejrut”. Južno od njega nalazi se Higijenski zavod. Oba objekta imaju neke karakteristike primjerene arhitekturi “juga”.
Već smo, donekle, navikli kad korisnici mijenjaju izgled fasada. Međutim, više iritira kad nadležne urbanističke vlasti dozvole, u startu, pogrešne postavke kao u slučaju nove zgrade koja se gradi između dva, gore spomenuta objekta.
Vidljivo je da je nova stambena zgrada postavljena samo nešto više od jednog metra u odnosu na “Bejrut”. Čudno i prostorno loše, umjesto da se objekti povežu propisanom dilatacijom ili odmaknu na razumnu širinu.
Pošto mislim da bi svaki arhitekt-projektant tako postupio, ostaje mi da zaključim da investitor, izbjegavajući troškove, koristi neki “tipski projekt” (i arhitektura, u ovoj fazi, ne obećava usaglašenost), a lokalne vlasti su to dopustile. Ako je tako, urbanisti – dajte, malo….!
