U povodu svetkovine Božića, nadbiskup metropolita vrhbosanski i apostolski upravnik Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić uputio je svoju božićnu poruku. U poruci se navodi da se hrišćanski vjernici svake godine s radošću spremaju svečano proslaviti svetkovinu Božića.
“To je praznik koji donosi i širi radost, pa se zbog toga hrišćanima često pridružuju čak i oni koji se ne prepoznaju pod hrišćanskim imenom. Načini tih proslava često su spojeni s dugim duhovnim tradicijama, koje sve te običaje čuvaju od zaborava i zahtijevaju da slava Božića bude ponavljana. U tom nizu otkrivanja značenja Božića, vjernici se trude, osim sjećanja na Isusovo rođenje, prepoznati kao savremenu barem još neku od poruka ove svetkovine i, nasljedujući Isusov primjer, aktualizovati je”, kazao je mons. Vukšić.
Naveo je da je Božićsvetkovina kojom se hrišćani sjećaju ljudskoga rođenja svetoga Djeteta i za taj praznik se spremaju krozperiod Dćašća, koje treba biti vrijeme duhovne priprave i obraćenja.
“Ali, osim sjećanja na rođenje Sina Božjega, važno je prepoznati da se kroz cijelo vrijeme Dočašća najavljuje, takođe, Hristovo buduće ‘rođenje’, odnosno njegov dolazak prema obećanju koje ponavljamo u Vjerovanju da će On na kraju vremena doći u slavi i suditi živima i mrtvima i da njegovu kraljevstvu neće biti kraja. U tom smislu, cijeli ljudski život je ‘dugo dočašće’, čija je svrha pripraviti se za taj budući slavni dolazak Hristov. Tako, svetkovina Božića istovremeno podsjeća na dva Isusova dolaska: Na fizičko rođenje kad je u obliku čovjeka došao na ovaj svijet i priziva njegovo buduće slavno ‘rođenje’ u komeu ljudski život nalazi svoju svrhu, konačno osmišljenje i opravdanje, jer mu neće više biti kraja”, kazao je vrhbosanski nadbiskup.
Mons. Vukšić u čestitci navodi da u periodu između dva spomenuta rođenja ili dolaska IsusaHrista među ljude, postoji i treći način njegova “rođenja”.
“Naime, svaki je hrišćanin pozvan živjeti Božić tako da se Isus rodi u njegovom srcu, savjesti i djelovanju i da se nastani u njegovom životu. Da čovjek dopusti da Bog koriguje njegovo razmišljanje i da svoje ponašanje uskladi s Božjim pravilima. Taj način Isusovog rođenja obično se naziva duhovnim. I dok su prva dva Isusova dolaska plod isključivo Božjega milosrđa i dobrote, i uopšte ne zavise o čovjekovoj volji, duhovni dolazak Isusov u svaki ljudski život zavisi o čovjekovom pristanku, raspoloživosti i saradnji. To je tako jer svaki čovjek može primiti Isusa da se rodi u njegoom svratištu, kao što je moguće da, dok Isus kuca na vrata njegove duše i savjesti, isti čovjek kaže da za Isusa nema mjesta u svratištu. Odnosno, Božji dolazak ‘među’ ljude donijeće plod samo ako čovjek svojom saradnjom prihvati i dopusti da se Isus rodi ‘u’ njemu. Da čovjek Isusa primi u svoje svratište”, kazao je mons.Vukšić.
U čestitci navodi da je evanđelista Matej zabilježio prispodobu o Isusovom slavnom dolasku na kraju vremena u kojoj je, zauvijek i vrlo jednostavnim riječima, protumačeno na koji način svaki čovjek Isusa prima u svoje svratište iako, nakon svog uskrsnuća, Isus nije više na ovom svijetu.
“U toj priči čitamo ove Isusove riječi: ‘Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sješće na prijestolje slave svoje. I sabraće se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti. (…) Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca moga! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer, ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ (…) ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ (…) Zatim će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; go i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’ (…) ‘Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učinist’. Mnogi gladni, žedni, stranci, goli, bolesni, nezaposleni, beskućnici, migranti, prognanici i sužnji različitih vrsta i danas traže ‘svratište’, to jest rješenje za svoje muke. I kad god sa svojim potrebama kucaju na naša vrata pa ih primimo i pomognemo koliko možemo, primili smo, takođe, Isusa i njemu. To je Isusov nauk! I obratno, ako ljude u potrebi, ne daj Bože, odbijemo, poslali smo poruku Isusu da za njega opet nema mjesta u našemu svratištu”, kazao je mons. Vukšić.
Ako želimo Isusov nauk primijeniti na konkretno stanje, a moramo to raditi, navodi mons. Vukšić, prilika su za to brojni ljudi oko nas koji traže “svratište”, mole da neko čuje njihove muke i trebaju pomoć za rješenje svojih potreba. A samo za ilustraciju ozbiljnosti toga pitanja, dovoljno je podsjetiti na podatak da u Bosni i Hercegovini radi oko 60 javnih kuhinja i sličnih ustanova koje nude takvu vrstu pomoći i da se u njima hrani čak oko 17 hiljada ljudi. A istovremeno, godišnje bude uništeno oko 140 hiljada tona hrane od koje bi se moglo napraviti 280 miliona obroka.
“U tom smislu Isus opet ozbiljno poručuje i zabrinuto opominje: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ S tim pozivom i sa željom da se u nama Isus rodi i zauvijek nastani u našem svratištu, svim sveštenicima, redovnicima, redovnicama i svim ostalim Hristovim vjernicima želim sretan i blagoslovljen Božić i sretnu cijelu 2023. godinu”, navodi se u čestitci mons. Tome Vukšića, nadbiskupa metropolita vrhbosanskog i apostolskog upravnika Vojnog ordinarijata, pred svetkovinu Božića 2022. godine.
(Fena)
