Prije pet godina, Sirijac Sabri Al Salameh pobjegao je iz ratom razorenog Homsa u Harem, grad u blizini turske granice. Sada je i njegov dom tamo nestao, uništen u još jednoj katastrofi, koju je ovoga puta izazvala priroda, a ne čovjek.
Skoro dva miliona Sirijaca, raseljenih u borbama i bombardovanjima tokom 11. godišnjeg rata u zemlji, živjelo je u izbjegličkim logorima na sjeverozapadu koji drže pobunjenici prije prošlosedmičnog golemog zemljotresa.
Najteže je pogodio taj dio Sirije, a 59, godišnji Salameh je jedan od hiljada čiji su domovi sravnjeni, stvarajući novi talas raseljavanja, koji još teže opterećuje ionako slabe humanitarne resurse zemlje.
“Izgubio sam sve oko sebe, izgubio sam sve koje poznajem u tri zgrade koje su nekada bile pored moje. Izgubili smo komšije, prijatelje i kolege”, rekao je Salameh, sjedeći ispred velikog šatora u kome sada žive on, njegova supruga i šestoro djece.
U potresu je poginulo najmanje 4.400 ljudi na sjeverozapadu Sirije, a milionima je potrebna pomoć, prema podacima Ujedinjenih nacija.
Harem, gdje su kuće postale gomile ruševina, najteže je pogođeni grad.
Salamein šator nalazi se u školskom dvorištu, jedan od desetaka bež i bijelih građevina koje su niknule u redovima – previše poznat prizor u regiji u kojoj živi velika većina interno raseljenih u Siriji.
Drva za ogrjev leže naslagana na hrpi pored tek podignutih šatora dok se djeca igraju, naizmjenično klizeći niz kamenu padinu.
Takva postavka bi trebala biti privremena, ali u tom dijelu Sirije mnogi tako žive godinama.
Mjesec dana prije nego što se potres desio, humanitarna koordinaciona agencija UN-a upozorila je na krizu na sjeverozapadu Sirije, rekavši da 1,8 miliona ljudi živi “zarobljeno” u teško nakrcanim logorima sklonim čestim poplavama i požarima.
Međunarodna pomoć neophodna za izgradnju dugoročnog smještaja i druge infrastrukture nedostaje, kaže Emma Beals, nerezidentna saradnica na Bliskoistočnom institutu u Washingtonu, koja je fokusirana na Siriju.
Ona brine da čak ni tragedija zemljotresa možda neće šokirati svijet da promijeni tu sliku.
“Čak i kada se rad na ranom oporavku proširio u vladinim područjima, odgovor na sukob na sjeverozapadu nije se fokusirao na to kako živote ljudi u toj oblasti učiniti prihvatljivim “Hoće li se to dozvoliti da se ponovi?”, rekla je ona.
Salameh je kazao kako je naučio da ne očekuje mnogo.
“Potrebe raseljenih su poznate: šator, hrana i voda. Hoćemo i mi domove. Hvala Bogu da smo se sklonili u ovaj šator”, kazao je on, prenosi Reuters.
(Fena)
