Svake godine ponovo
Zapravo, blato je sastavni dio svakog festivala. Kao pivo u dozi i dixi toaleti. Čak je i Woodstock bio potonuo u smeđi haos uz zvuke Jimija Hendrixa. Nekako ih to i povezuje. Umazani blatom svi su isti. I tako je prošle sedmice skoro sto hiljada ljubitelja zvuka metala spakovalo gumene čizme i hodočastilo u Meku… odnosno u Wacken.
Mali grad u Schleswig-Holsteinu, u Njemačkoj, bio je domaćin najvažnijeg heavy metal festivala na svijetu. Na kraju krajeva, toliko je važno da je dio pepela pjevača Motörheada Lemmyja Kilmistera bio tamo razbacan ove godine. Rock’n’Roll sveta misa pred 85.000 fanova. Zvuči sjajno. Da nije bilo kiše.
Organizator je čak bio obustavio prijem – zbog vremenskih prilika i bezbjednosti. U to vrijeme, tamo je već bilo 50.000 ljudi, sretni zbog kraćih redova, Doro Pesch i blatnjave katastrofe Wacken 2023. U međuvremenu, bijes se širio Instagramom.
Navijači iz SAD, Meksika i Perua ostali su zaglavljeni na aerodromu. Stotine su spavale u kolima, provele sate u saobraćajnoj gužvi. I dalje žele da ponovo dođu.
Na kraju krajeva, postoji samo jedan Wacken
Ponovo Supermjesec
Svi smo ga videli stotine puta. I sada ponovo to isto želimo.
Vratimo se unazad, zastanite na trenutak, zadivljeni. “Mesec je izašao” napisao je Matthias Claudius 1778. godine u svom “Abendliedu”, “Večernjoj pjsmi”, jednom od najpoznatijih djela na njemačkom. Pjevušili smo to stotine puta. Znamo je kao dječiju pjesmu i uspavanku, jer su tokom stoljeća dvije njegove strofe izostavljene u korist pomalo sablasne atmosfere, ali bez izvorno religioznog aspekta.
Klaudije je tada pisao: „Bože, daj da vidimo tvoje spasenje, ne uzdaj se ni u šta prolazno, ne radujte se fantaziji! Postanimo jednostavni i budimo pobožni i sretni pred vama ovdje na zemlji kao djeca!
Danas smo 245 godina daleko. Nikako svako ko se čudi mjesecu ne misli da je to Božje spasenje. Čak i činjenica da bismo trebali biti jednostavni u pogledu sjaja neba više se ne uklapa u vrijeme kada dugo gledamo dalje iza Mjeseca. Pa ipak, čak i nakon što stotine puta nagnemo glave unazad i zastanemo, ostaje ta magija, koju niko nije tako lepo opisao kao Claudius: Mesec je izašao!
Ponovo puč
Koliko su slične slike iz prethodnih godina: vojna hunta koja na televiziji proglašava preuzimanje vlasti, bijesna masa, napadi na zapadne ambasade.
Sada se to dogodilo u Nigeru, šef predsjedničke garde Abdourahmane Tchiani smijenio je svog prethodnog šefa Mohameda Bazouma. To je šesti vojni udar u zapadnoj Africi u dvije godine, nakon Burkine Faso, Čada, Gvineje, Malija i Sudana. Pojas puča sada prolazi kroz kontinent, od zapadne do istočne obale, preko cijele zone Sahela.
Zašto ovo nije loša vijest samo za 26 miliona Nigerijaca, od kojih većina živi ispod granice siromaštva?
Niger se nedavno smatrao fokusom zapadne ekonomske i vojne pomoći. Bundeswehr održava vazdušnu transportnu bazu sa 100 vojnika u glavnom gradu Niameju, koja se, takođe, bavi povlačenjem iz Malija. Iznad svega, Niger je bio važan partner u borbi protiv džihadizma. Sada bi cijela regija mogla upasti u rat i haos, islamisti ili ruski plaćenici bi imali jasan put – a Zapad bi opet izgubio
(focus)
Z. N.
(NovaSloboda.ba)
