Katolici danas obilježavaju praznik Svih svetih, kojim se slave svi sveci, kako oni koji su već kanonizovani, tako i oni koji to još nisu.
“Avi sveti predstavljaju za nas veliku svetkovinu, uključujući sve one ljude koji su živjeli svetim životom, a nisu uzdignuti na čast oltara, ali mi kao katolici slavimo i ispovijedamo vjerovanje u općinstvo svetih. Oni su naši zagovornici, naši svjetionici, svjetionici koji pokazuju pravac kuda trebamo ići i vjerujem da su nam oni u tom značenju jedna svjetla tačka. Isus se predstavlja kao svjetlost svijeta, a onda kasnije kaže ”Vi ste svjetlost svijeta”, ne čak vi bi ste trebali biti, nego ”Vi ste (…)”. Sveci su to ostvarili kroz svoj život i to su nam putokazi, oni su nam orijentir i nadahnuće, zato slavimo i častimo njihov život, jer se Bog proslavio kroz njih. To je nadahnuće i putokaz nama da i mi živimo tako, da se to isplati, jer sve drugo je zemaljsko propadljivo, prolazno, samo ovo ostaje za vijekove”, rekao je u izjavi za Fenu fra Dario Dodig, župnik župe sv. Antuna Padovanskog na Humcu kod Ljubuškog.
Ovaj se praznik povezuje s obilaskom groblja i uređivanjem grobova. Osim u Katoličkoj crkvi, praznik Svih svetih obilježava i u Engleskoj crkvi, kao i u mnogim evangeličkim crkvama.
Prvi tragovi opšteg slavlja Svih svetih zabilježeni su najprije u Antiohiji, i to upravo u nedelju nakon Duhova. Ovaj običaj naveden je i u 74. homiliji svetog Ivana Zlatoustog (407.), te se do danas zadržao u istočnim, pravoslavnim crkvama.
Papa Grgur III. (731. – 741.) premjestio je praznik na 1. novembar kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom “Samhain”, koji je označavao Novu godinu. Na taj način je odgovorio na zahtjeve irskih monaha.
Papa je stoga izabrao 1. novembar kao datum godišnjice posvete jedne kapele u bazilici sv. Petra relikvijama svetih apostola i svih svetih, mučenika i ispovjednika, i svih savršenih pravednika koji počivaju u miru po čitavom svijetu.
U vrijeme Karla Velikog, praznik je već bio izuzetno proširen, a kralj Luj Pobožni proglasio ga je 835. godine zapovjedanim praznikom. Proglas o tome izdat je na zahtjev pape Grgura IV. uz pristajanje svih biskupa.
Nakon praznika Svih svetih, katolici 2. novembra obilježavaju Dušni dan, kada se sjećaju svih svojih pokojnika. Uz ovaj praznik, kao i za praznik Svih svetih, običaj je obilazak groblja i paljenje svijeća za pokojne.
“U tom znaku, molimo i na Dušni dan, na spomen svih vjernih mrtvih, za sve naše pokojne koji su živjeli hrišćanskim i vjerničkim životom. Slavimo vječnost, slavimo život, slavimo i ono što su oni ostavili kao zalog nama da mi idemo tim putem, putem koji se predstavlja Isus riječima ”Ja sam put, istina i život”. U tom znaku, molimo za njih, posebno ako se nalaze u Čistilištu da ih Bog uvede u zajednicu svih svetih”, kazao je humački župnik.
On se osvrnuo i na Halloween ili Noć vještica, koji je, prema katoličkim službenicima, poganski praznik direktno suprotstavljen katoličkom prazniku Svih svetih, a čija popularnost i u našim krajevima uzima svake godine sve više maha.
“Prvo bih rekao da je taj Halloween čisto praznovjerje. Mi kao hrišćani slavimo Sve svete kao veliku svetkovinu, trebamo se ugledati na naše svece, a ne u mrak i tamu, taj Halloween i što ta amerikanizacija donosi na ove naše prostore. Ako mi živimo dolično, hrišćanski, čestito i vjernički, ne trebamo se ničega bojati, nego pouzdati u Gospodina i slijediti taj put”, zaključio je fra Dario Dodig.
(Fena)
