Upravni odbor Udruženja logoraša Mostar oglasio se saopštenjem za javnost u kome se navodi kako je na današnji dan prije šest godina Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju donio “istorijsku presudu kojom je za udruženi zločinački poduhvat (UZP) nad Bošnjacima Hercegovine i Bosne na 111 godina zatvora osuđeno političko i vojno rukovodstvo fantomske tvorevine Hrvatske Republike Herceg Bosne, i to Jadranko Prlić, Valentin Ćorić, Bruno Stojić, Josip Praljak, Milivoj Petković i Berislav Pušić”.
“Istom presudom, utvrđena je agresija susjedne Republike Hrvatske i za zločinačku politiku krivim proglašeni predsjednik Franjo Tuđman, ministar odbrane RH Gojko Šušak i general HV Janko Bobetko”, navode iz Udruženja logoraša.
Ističu kako su očekivanja preživjelih žrtava i porodica ubijenih i nestalih bila da će ova presuda za počinjene brojne zločine biti uvod u procesuiranje mnogobrojnih izvođača ratnih zločin.
Iz Udruženja logoraša Mostar pitaju se šta se čeka s podizanjem ozbiljnih optužnica za prostor Hercegovine jer, kako navode, šestorka bez revnosnih izvođača radova nije mogla “pobiti, protjerati, mučiti, silovati i zatvarati u logore hiljade građana Mostara i Bosne i Hercegovine”.
“Na tome treba ‘zahvaliti’ neradu i neprincipijelnosti tužilaštava, sudova i neodgovornih politika, koji ne razumiju da se prosperitetna budućnost Bosne i Hercegovine može graditi isključivo na utvrđivanju istine i zadovoljenja pravde, jer ako toga nema država i narod su osuđeni na ponavljanje istorije. Zločin bez obzira ko ga i zbog čega počinio mora biti presuđen i zločinci kažnjeni, jer to je jedini zalog mirne budućnosti”, poručili su iz Udruženja, navodeći kako neće odustati od progona zločinaca.
Kako su naglasili, političkim sljedbenicima međunarodno presuđene politike i “poštovaocima ratnih zločinaca, koje usput i veličaju, treba odati priznanje kako su netom nakon izricanja presude za UZP iz defanzivne pozicije filmskom brzinom prešli u političku ofanzivu koja traje i danas”.
“Kruna politike bezobzirnosti s jedne strane i podaništva s druge, sipanje je soli na živu ranu žrtvama torture, progona, silovanja, ubijanja kroz formiranje Muzeja HVO-a na lokalitetu Heliodroma, koji je sudskim putem utvrđen kao koncentracioni logor HVO za Bošnjake Hercegovine i Bosne. Naš univerzalni humanistički pristup je da se niti jedan muzej bilo kojoj vojnoj komponenti Oružanih snaga BiH ne smije graditi na sudski utvrđenim mjestima počinjenih ratnih zločina, jer to duboko vrijeđa žrtve i time pokušava kriviti nepobitna istina. Sve to za konzekvencu ima pravdanje starih i podsticanje novih zločina. Adekvatna paralela ovome bi bio pokušaj da se u nekom od nacističkih logora u Njemačkoj izgradi Muzej Vermahta”, navodi se u saopštenju.
Iz Udruženja logoraša ističu kako su ignorisani svi njihovi pokušaji da se Muzej HVO izgradi na drugoj, prikladnoj lokaciji.
“Svi naši pokušaji na zaustavljanju izgradnje ‘Muzeja srama’, jer kako ga drugačije nazvati, i izgradnji ‘Muzeja HVO’’ na drugoj prikladnoj lokaciji oslobođenoj prošlosti ratnih zločina, ignorisani su od nadležnog Ministarstva odbrane BiH i Ureda Visokog predstavnika. Nama koji smo podnijeli toliku žrtvu ne trebaju isprazna obećanja i laži.
Svima onima koji su učestvovali u donošenju sramne odluke, kao i onima koji nisu učinili ništa da je anuliraju poručujemo da im žrtve nikada neće zaboraviti i oprostiti na ovoj svojevrsnoj čestitci povodom šeste godišnjice presude za UZP”, navodi se u saopštenju UO Udruženja logoraša Mostar.
(Fena)
