Kako je živjeti na više od 3000 metara nadmorske visine? Jedan eksperiment na najvišem skijalištu u Evropi iznad Zermatta.
Na slikama:
Ispred je “3100 Kulmhotel Gornergrat”, a pozadi je Matterhorn. I iznad svega široko nebo.
Ushićenje među vrhovima od četiri hiljade metara: spuštanje od Rothorna do Kummea.
Vozom do planine: Gornergratbahn, otvoren 1898. godine, vodi skijaše i posmatrače iz Zermatta do visine od 3.089 metara. Odatle je samo 100 metara do hotela.
Sjedalo uz prozor: Pogled na Matterhorn iz gondole na putu do Hohtällija.
Tragač za zvijezdama: astrofizičar Timm Riesen pokazuje gostima nebo iznad Zermatta.
Pogled na dolinu, na sve manja svjetla iz Zermatta, ovog kosmopolitskog sela. U rukama par slalomskih skija, a ruksak tiho vibrira na podu vagona. Nalazimo na zupčastoj pruzi koja nas treba odvesti uz Gornergrat, do 3089 metara nadmorske visine, do najvišeg hotela u švajcarskim Alpima.
Iako smo se popeli tek na nekoliko stotina metara, putnici vrše ličnu provjeru: puls normalan, nema vrtoglavice, nema halucinacija. Ovakva pitanja se malo češće postavljaju na ovoj turi do planinskih divova Zermatta, koji se nalaze u švicarskom kantonu Valais, na granici sa Italijom.
Cilj putovanja je razbiti nekoliko mitova: da li zaista postoji ta jurnjava za visinama koja bi trebala djelovati kao droga, a koja se sastoji samo od rijetkog zraka. Da li je svijet iznad 2000 metara zaista drugačiji i bolji. Svako je sa svakim na ti, velika planinarska solidarnost, neka vrsta besklasnog društva, marksizam za one koji ne pate od vrtoglavice.
Putovanje Gornergratbahnom, koji je otvoren 1898. godine i od tada nije mijenjao svoj dizajn, traje pola sata. Željeznica vijuga na udaljenosti od devet kilometara prije nego što stigne do krajnje stanice, Gornergrata. Dvostruka vrata voza se otvaraju i izlazite u čudan svijet, divlji i civilizirani u isto vrijeme. Ovdje je oštar vjetar, snijeg kao prašina vija se okolo, na ovom vrhu brda ne znate gdje da stanete. Ali, spas je blizu. Samo 100 metara dalje nalazi se svojevrsni dvorac od grubog prirodnog kamena. Ne ruševina iz viteškog doba, već hotel sa nizom shop prodavnica u podrumu i opservatorijom u kulama. Ljudi koji se penju do “3100 Kulmhotel Gornergrat” sa skijaškim čizmama na nogama izgledaju drugačije od onih koje ste uočili neposredno na polaznoj Zermatt Bahnhofstrasse.
To je jedno bolno i istovremeno predivno stanje. Svi strahovi, sve brige izgledaju trivijalne i male, ovdje, iznad oblaka. Na kom odmoru čovjek ikada može da se rastereti? Da ne mislite da zapravo da morate zvati ovog i onog. Ne brinete o tome kada je najbolje vrijeme da otvorite radni kompjuter, a da porodica to ne primijeti.
Virginia Woolf je jednom napisala da se samo na planinarenju čovjek može osloboditi sebe. Za mnoge je to skijanje baš na Little Matterhornu. Predivan oblik samoeliminacije. Postoji samo strmina, lift i sam lično. Nema mentalnih bijegova, ni juče, ni sutra. Samo želja da se tako nastavi zauvijek.
Timm Riesen gostima nudi tekst za slike. Objašnjava cijelo nebo, govori o planetarnim maglinama, galaksijama, zvjezdanim jatima, kometama i asteroidima. Jedna kosmička priča slijedi drugu. Čini se da planinski vazduh ne zamara divove, naprotiv. Radio je šest godina u NASA-inoj istraživačkoj stanici na Havajima, na 4.200 metara visokom vulkanu. A to čeliči.
(stern)
Z. N.
(NovaSloboda.ba)
