Najbolji bosanskohercegovački atletičar Amel Tuka, osvajač srebrne mjedalje u disciplini 800 metara na Svjetskom prvenstvu u Dohi, doputovao je u Sarajevo gdje su ga dočekali brojni navijači.
Tuka je jednu od svojih najboljih sezona u karijeri krunisao srebrom sa Svjetskog prvenstva, a finale je istrčao u vremenu 1:43.47, što je ujedno i njegov ovosezonski lični rekord. Srebro iz Dohe je Tukino druga medalja sa svjetskih prvenstava. Prvo je osvojio na Svjetskom prvenstvu u Pekingu 2015. godine, kada je donio bronzanu medalju.
Na konferenciji za medije, održanoj na sarajevskom aerodromu, Tuka je naglasio da su ga emocije savladale već kada je sletio na tlo BiH. Prisjetio se konferencije za medije iz aprila, kada je najavio da će se vratiti u sami vrh atletike.
“Znam da sam napravio pravu stvar, veću nego u Pekingu, jer ova medalja sija još sjajnije. Razlika je što sam 2015. godine morao osvojiti medalju, bio sam najbrži na svijetu na 800 metara i pritisak je bio velik, jer svi su očekivali da donesem medalju. Ovaj put je bilo drugačije, bio sam dobar, ali niko me nije svrstavao u kandidate za medalju, pa nisam osjećao pritisak. Iskustvo iz Pekinga mi je dosta pomoglo, otišao sam rasterećen sa sedmim rezultatom na svijetu, ali bio sam sigurniji u uspjeh nego 2015. godine”, rekao je Tuka.
U Dohi je imao drugačiji pristup, u trke je ulazio s maksimalnom ozbiljnošću i sve protivnike je shvatao kao veliku konkurenciju. Nikog nije potcijenio, a poslije prve trke se osjećao loše zbog zagrijavanja obavljenog na 40 stepeni.
“Imao sam temperaturu i groznicu. Na dan polufinala sam mislio da će se desiti najgore, jer sam zaista bio loše. Zahvalio bih treneru i italijanskoj federaciji, čiji su me doktori izliječili. Do finala sam se osjećao sve bolje i vratio sam se u formu, a sve to mi je sve dalo potrebno samopuzdanje. U finalu sam znao da će trka biti jako brza, ali znao sam da sam spreman za to, znao sam konkurenciju i bio sam spreman da idem na sve ili ništa. Išao sam na sve ili ništa i osvojio sjajnu srebrnu medalju, što je najveći uspjeh bh. atletike. Jedva sam čekao da se vratim u BiH i podijelim to sve sa našim ljudima”, objasnio je atletičar.
Prisjetio se perioda nakon 2015. godine, kada je imao težak period u karijeri, propraćen povredama i lošom formom.
“Volim ovaj sport, a najgore je kada vas povrede sprečavaju da se s tim bavite. Tu posebno mislim na 2017. godinu, kada su me pratile brojne povrede. Pitao sam se da li sam dao vrhunac, da li ću ikada više biti na visokom nivou i uspjeti ostvariti dobar rezultat. Ipak, upoznao sam profesoricu Jasnu, psihologinju i doktoricu Draganu iz Splita, nutricionistu, koje su zaista mnogo pomogle mom povratku u vrh atletike. Ovo je tim profesionalaca, koji su mi pomogli da budem tu gdje jesam”, prisjetio se Tuka.
Dodaje da sada neće razmišljati o Olimpijadi u Tokiju, želi samo da uživa u trenutnom uspjehu.
“Pred Olimpijadu u Riju, prihvatio sam pritisak i nisam se osjećao dobro. Ne želim to ponoviti, želim ići na OI bez pritiska kao što sam otišao u Dohu. Nastaviću s ovakvim sistemom treninga, imam još prostora za napredak, a medalja je dodatni motiv za trud i rad. Biću predan svom radu, raditi što mi se kaže s istim timom. Ići ćemo do najsitnijih detalja, jer konkurancija će isto to činiti”, objasnio je.
Dodaje da postoji razlika između njega i drugih atletičara, a ta razlika se očitava u podršci koju oni imaju u uređenim sistemima svojih država, što u BiH nije slučaj.
“Oni imaju veliku podršku sistema uređenog sporta. Svi putuju na pripreme po najboljim kampovima, a s druge strane ja imam veliku ljubav prema svojoj zemlji i želim da je predstvaim u najboljem svjetlu, iako nemamo sistem koji bi podržao sportiste. Ljubav prema BiH mi je usađena od malih nogu. Moj otac se borio za ovu zemlju, a ja se sada borim na drugi način”, zaključio je viceprvak svijeta.
Tukin trener, Italijan Gianni Ghidini, naglašava da se Amel s prethodnim trenerima izgradio kao sportista i ličnost, a 2015. godine je krunisao period napornog rada. Ističe da je nakon te godine bh. atletičar prošao kroz period problema s povredama, formom i bolovima u mišićima, ali napornim radom i zalaganjem je to prebrodio.
Dodaje da je imao jake emocije tokom Tukinih nastupa u Dohi, posebno u polufinalu i finalu, posebno, jer se noć prije nije osjećao najbolje.
“Bili smo zabrinuti, ali on je bio zaista fenomenalan u polufinalu i finalu. Postavili smo sebi visoke ciljeve, željeli smo osvojiti medalju. Znali smo da atletičar mora imati snove i željeti medalju i uspjeh. Ako sportista to nema, onda neće ni postići uspjeh. Kada postavite visoke ciljeve, onda i atletičar daje sve od sebe”, rekao je Ghidini i dodao da će Tuka u narednom periodu odmarati, a zatim će se pripremati za Olimpijadu u Tokiju, gdje će pokušati postići još bolji rezultat.
Predsjednik Atletskog saveza BiH Suad Kaknjo ističe da atletičari, poput Tuke, nemaju adekvatnu podršku, te da su sportisti, poput njega, rijetkost. Vjeruje da će u budućnosti Tuka donijeti BiH i zlatnu medalju s jednog velikog takmičenja.
(Fena)
