U časopisu „Dom i sviet“, broj 12 iz 1896. godine, obavljen je poduži tekst pod naslovom Bosna i Hercegovina – Putopisne crtice, autora dr. A Tresić Pavičića.
Dom i sviet je bio prvi hrvatski ilustrovani list za zabavu, nauku i vijesti o dnevnim događajima, javnom i društvenom životu, umjetnosti i nauci, trgovini i zanatstvu, muzici, pozorištu i modi. Izlazio je dvaa puta sedmično (svakog 1. i 15. u mjesecu) u Zagrebu u periodu od 1. januara 1888. do 1923. godine u izdanju knjižare L. Hartmana (S. Kugli & Deutsch). List je bio dobro grafički opremljen, dobra izbora tekstova i izvrsnih ilustracija.
Ovde donosimo nekoliko najinteresantnijih odlomaka iz toga putopisa, koji se odnose na grad Mostar. Nažalost, uz tekst u časopisu nije objavljena nijedna grafika ili ilustracija.
Kroz mostarsku čaršiju
“…Za tim mi pokaza novi, veliki franjevački samostan sa crkvom, pak djevojačku školu, koju ne polaze nego katoličke djevojčice, onda bašču za voćarstvo, koju je vlada uredila za pouku i dobar primjer narodu. Za tim prodjosmo kroz glasovitu mostarsku čaršiju, koja u glavnih crtah naliči sarajevskoj, samo što je mnogo čistija, pak se prošetasmo novom alejom, koja vodi preko čitavoga, ubavoga, mostarskoga polja, i kroz uzke ulice, na desnoj obali Neretve. Obidjosmo i desnu zapadnu stranu, koja je puna mezaristana, (groblja) gdje no imade i liepih turbeta sa kupolom na šest i osam stupova, u kojih gori uljena svietiljka, nad grobom dobrih. Malo dalje diže se osamljena na polju nedogradjena velika turska kasarna.
Pošto pregledasmo čitav Mostar povede me u već spomenutu jadnu čitaonicu, koja se nalazi preko potoka Radoboje, a za tim u još jadniji njegov dućan, koji nema ni najprimitivnijega orudja za knjigovežarstvo, koje je njegov zanat. Da korakneš dva puta, prešao bi uzduž, čitav dućan, i on radi u toj škuljici po čitav dan, golim rakami, da, prehrani sebe i obitelj, i još mu preostaje vremena, da čita novine, i da piše liepe članke.
Bilo bi dobro i patriotično djelo da se tkogod sjeti siromašnih Mostarana, ter da im pomogne da sagrade bar išta pristojniju čitaonicu, jer ona današnja, nije ni za krčmu, i da se pomogne onakovim rad i sam kakav je Šešelj, da bar dobave orudje za svoj zanat Moglo bi se ustrojiti družtvo, kao što je ono za podpomagaaje hrvatskih ljudi u Istri, da se bar nešto učini za one liepe, kršne i plemenite hrvatske ljude u Hercegovini…”
Priredili: Smail Špago, Tibor Vrančić, Armin Džabirov
(NovaSloboda.ba)
