Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić danas je okviru generalne debate 76. zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija govorio o izazovima pandemije, klimatskim promjenama i političkim izazovima u našoj zemlji.
Tema ovogodišnje debate „Izgradnja izdržljivosti kroz nadu – za oporavak od Covid 19, za održiv oporavak, odgovor na potrebe planete, poštovanje ljudskih prava i revitalizacija Ujedinjenih nacija“, kako je naveo Komšić, adresira mnogo aktuelnih pitanja ali ona, zaista, predstavljaju ključne izazove, koji će uticati na naš dalji put kojim idemo kao globalno društvo. Kako je dodao, to važi i za međunarodnu politiku i za naše pojedinačne politike u državama iz kojih dolazimo.
“Uspjeh naših zajedničkih stremljena ovisiće stoga i od naše odlučnosti da istrajemo na zajedničkim vrijednostima koje smo izabrali da štitimo”, naglasio je Komšić.
Pandemija Covid-19, kako je dodao, bila nam je bitna poruka i lekcija kako postojeći međunarodni sistem može lako biti poljuljan, ali, isto tako, i kako je bitna izdržljivost međunarodnih institucija zasnovanih na multilateralizmu i njihova otpornost, kako bi bile sposobne odgovoriti na krizne situacije.
Naglasio je i važnost bilateralne saradnje i pomoći susjednih ili prijateljskih država, koje su u mnogim regionima, pa i u našem, bili prvi konkretni potezi pomoći i znakovi solidarnosti prije nego su multilateralne institucije pronašle odgovor na kriznu situaciju poput pandemije Covid-19.
Pandemija je, kazao je Komšić, promijenila svijet i uticala i na ostvarenje održivih ciljeva razvoja. Naglasio je da oni, sada, trebaju biti sagledani u jednom dodatnom svijetlu pod uticajem novih okolnosti.
“Klimatske promjene i globalno zatopljavanje koje je vidljivo, ali i naučno dokazano radom Međunarodnog panela za klimatske promjene, predstavljaju ključno pitanje koje ujedno i limitira tok održivog razvoja. Upozorenja iznesena u specijalnom izvještaju 2018. godine i ponovljena u ovogodišnjem izvještaju upućuju da naše aktivnosti na usporavanju globalnog zatopljavanja i borbe protiv klimatskih promjena ne daju rezultate kakve moramo postići do 2050. godine”, kazao je Komšić.
Klimatske promjene, kako je dodao, već odavno nisu pitanje upozorenja naučne zajednice, već krizna situacija koja je već tu. Odgovor na klimatske promjene će nas koštati mnogo, ali će koštati još i više ako nužnost ubrzanja aktivnosti na ublažavanju klimatskih promjena ne shvatimo ozbiljno. To je obaveza koju smo preuzeli, jer je scenario opstanka ljudske populacije, uz ograničenje rasta temperature, vrijednost koju moramo pod svaku cijenu braniti. Tu vrijednost mi nismo odabrali, ona je odabrala nas, naveo je Komšić.
“Smatram da će taj nužni odgovor dugoročno, ipak, najviše koštati nerazvijene zemlje i zemlje u razvoju koje se oslanjaju, još uvijek, na energiju dobivenu iz fosilnih goriva. U pravilu ove grupe zemalja nemaju dovoljno kapaciteta niti sredstava da izvrše brzu i pravičnu tranziciju na zelene izvore energije”, dodao je Komšić.
To će se u srednjoročnom periodu, prema njegovim riječima, odraziti na njihove mogućnosti ostvarenja održivih ciljeva razvoja. Zbog toga je izuzetno važna i finansijska podrška za realizaciju Zelene agende, doprinosima od strane Komiteta strana učesnica Konferencije UN o klimatskim promjenama, ali i od strane regionalnih asocijacija, poput Evropske unije, koja, pored postojećih obaveza po Pariškom sporazumu, uspostavlja i dodatne standarde, koje prihvataju i zemlje poput Bosne i Hercegovine, u procesu stabilizacije i pridruživanja s Evropskom unijom.
“U mojoj zemlji, Bosni i Hercegovini imamo oko 40 posto zelenih kapaciteta za proizvodnju električne energije pa, ipak, postupno gašenje termoelektrana, a samim tim i većine rudnika, koje se od nas očekuje u narednih 25-30 godina će izazvati manjak električne energije koji teško možemo pravovremeno nadomjestiti zelenim energetskim kapacitetima, a ujedno i očuvati rijeke i ekološki biodiverzitet, u skladu sa međunarodnim normama. To su stvarne okolnosti i izazovi s kojima se suočavamo kao, vjerujem, i veliki broj drugih ovdje prisutnih država. Bosna i Hercegovina, ipak, stoji iza svojih obećanja o doprinosu smanjenju emisije stakleničkih gasova”, kazao je Komšić.
Naveo je da je jedna od posljedica usporavanja održivog razvoja s kojim se suočavamo i odliv radno sposobnog stanovništva u razvijene zemlje. Iz Bosne i Hercegovine je prema dostupnim statistikama odselilo gotovo 10 posto stanovništva od zadnjeg popisa.I to uglavnom radno sposobnog stanovništva. Mladih porodica sa djecom.
“Zato želim skrenuti pažnju ovde, da pored opštepoznatog vala ekonomskih migranata sa srednjeg istoka Azije, i sjeverne Afrike, s kojim se i moja zemlja suočila pokušavajuči svojim ograničenim kapacitetima pružiti humanitarnu pomoć, hranu i smještaj, mi se suočavamo i sa odlivom stanovništva, koje će naše društvo dodatno opteretiti socijalnim problemima. Naši ljudi odlaze za boljim poslovnim i životnim prilikama, ali i tragajući za sigurnošću u uređenim društvima zasnovanim na aktivnoj promociji i zaštiti vrijednosti ljudskih prava”.
Naši ljudi, dodao je Komšić, odlaze za perspektivom života u okruženju gdje svojim znanjem i radom mogu sebi obezbijediti život u izvjesnosti jednog racionalnog društvenog uređenja.
“Upravo iz tog razloga, kao sljedeću veliku vrijednost potenciram zaštitu ljudskih prava. Onu vrijednost koju smo odlučili uspostaviti već Univerzalnom deklaracijom Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima. U Evropi imamo i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i temeljnim slobodama koja se provodi pod okriljem Vijeća Evrope, a u Evropskoj uniji efektivno od 2009. godine i Povelju o osnovnim pravima Evropske unije”, naveo je Komšić.
Međutim, u zadnje vrijeme, po njegovim riječima, čini se da su i vrijednosti ljudskih prava poljuljane, da se selektivno primjenjuju, te da se njima pristupa po dvostrukim standardima.
“Smatram takve tendencije vrlo opasnim za očuvanje sistema zaštite ljudskih prava. Jačanje etničkih politika u mojoj zemlji, zasnovanih na isključivosti i etno-šovinističkim tendencijama, uz porast vjerskih netrpeljivosti i urušavanje sekularizma u regionu Zapadnog Balkana izaziva veliku zabrinutost”, kazao je Komšić.
Građani Bosne i Hercegovine, kako je dodao, veoma su osjetljivi na takve društvene poremećaje, s obzirom na rat koji su prošli od 1992. do 1995. godine, te posebno zbog genocida koji je izvršen u Srebrenici, kako je to presudom utvrdio Međunarodni sud pravde u Hagu, a što je potvrđeno i u presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY).
“Želim ovde, pred Vama naglasiti da dolazim iz države koja je važila za uspješan primjer uspostavljanja mira, ali i održavanja mira i izgradnje institucija u kontekstu mandata Ujedinjenih nacija. Ustav Bosne i Hercegovine je dio međunarodnog mirovnog sporazuma poznatog kao Dejtonski mirovni sporazum. Sastavni dio našeg Ustava su i Univerzalnom deklaracija o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija i Europska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Ipak, u zadnjih nekoliko godina naše društvo je pod sve većim pritiskom nastojanja za degradacijom osnovnih ljudskih, građanskih, prava i eliminisanjem pojedinca, građanina, kao subjekta ljudskih prava”,dodao je Komšić.
Naglasio je da kompleksno izgrađen sistem institucija Bosne i Hercegovine zasnovan na Dejtonskom mirovnom sporazumu otežava postizanje političkog konsenzusa „koji bi moju zemlju pomjerio sa Dejtonskog mirovnog sporazuma koji je zaustavio rat, ka funkcionalnoj državi sa perspektivom da postane članica Evropske unije i NATO saveza, ali na način da se prihvate sve one vrijednosti koje nalažu demokratija, vladavina prava i zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda“.
Komšić je rekao kako je jedan od međunarodnih sudova, odnosno Evropski sud za ljudska prava iz Strazbura, u svojih pet presuda protiv Bosne i Hercegovine, utvrdio postojanje sistemske diskriminacije ili sistemske nejednakosti građana u državi.
“Takva nejednakost ogleda se u više aspekata života, onih političkih, jer svi građani nemaju jednaka prava u izbornom sistemu, pa sve do onih da ti isti građani nemaju jednaka prava i šanse u društvenom životu, kao što je pravo na rad, jer je politički sistem u Bosni i Hercegovini takav da on preferira nečiju etničku pripadnost i da na temelju te etničke pripadnosti, građani moje zemlje imaju veća ili manja prava u zavisnosti u kojem dijelu zemlje žive. Da je ovo još složenija priča, govori nam i taj podatak da nam se pokušava nametnuti, čak i diplomatskim aktivnostima na međunarodnoj sceni, postojanje diskriminacije i nejednakosti građana Bosne i Hercegovine, kroz isticanje etničke pripadnosti dijela građana, tražeći veća prava za etničke zajednice koje susjedne zemlje podržavaju, ali uvijek na štetu temeljnih ljudskih prava. To znači kako se kolektivna prava, koja nisu dijelom međunarodnih pravnih akata, stavljaju iznad ljudskih prava pojedinaca. Dozvolite da konstatujem kako je tako nešto neprihvatljivo u ovom vremenu”, dodao je Komšić.
Pored toga, prema njegovim riječima, „kroz diplomatske aktivnosti raznih aktera traži se dodatna diskriminacija na etničkoj osnovi, kako bi unutar tih etničkih zajednica stvorili atmosferu za proces samo-opredjeljenja, sa konačnim ciljem disolucije ili raspada Bosne i Hercegovine i pripajanje dijelova njenih teritorija susjednim zemljama“.
To, rekao je Komšić, podstiče nejednakost u ljudskim pravima, potpuno devalvirajući i zanemarujući odredbe Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Isti ti faktori, u cijelosti negiraju presude Međunarodnog suda za prostor bivše Jugoslavije, koji je u svojim presudama utvrdio počinjeni genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine, etničko čišćenje ili čak postojanje udruženih zločinačkih poduhvata u kojima je isto tako utvrđeno da su svi ovi najstrašniji zločini počinjeni na osnovu različite etničke pripadnosti građana Bosne i Hercegovine, negirajući jedno od osnovnih ljudskih prava iz Univerzalne deklaracije, a to je pravo na život.
Komšić tvrdi da eliminacija nekažnjivosti ratnih zločina traži odgovor na pitanje kako se odnositi prema faktorima koji negiraju sudove koje su formirale UN, jer pojedine politike, s jedne strane, nastoje izvršiti upad u ustavno-pravni sistem države, dok s druge strane, zloupotrebljavaju načela univerzalne jurisdikcije u političke svrhe.
“Sve te tendencije zasnovane su na vidnom zanemarivanju ljudskih prava iza čega stoje njihovi politički jako opasni ciljevi, koji svakodnevno proizvode destabilizaciju regije zapadnog Balkana.
Zato je Komšić rekao kako od novog visokog predstavnika Christiana Schmidta očekuje da će voditi računa o potrebi zaštite međunarodnih pravnih akata i njihovih osnovnih vrijednosti.
“Uz sve razlike političkih pogleda unutar Bosne i Hercegovine, pa i međunarodne zajednice predstavljene kroz Vijeće za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini koje asistira visokom predstavniku smatram da jedina vodilja daljeg političkog razvoja moje zemlje kao zaloga očuvanja mira i njene budućnosti, mora biti poštivanje vrijednosti ljudskih prava. Svi njeni ljudi, bez obzira na njihov identitet, etnicitet, vjerska opredjeljenja ili odsustvo istih, moraju imati ista prava. U suprotnom ćemo završiti s „orvelovskim društvom“, u kome se prihvata da su neki, ipak, važniji od drugih, a to uvijek dovodi u opasnost stabilnost jednog društva i podriva mir i sigurnost. Sa ovog mjesta, pozivam institucije Ujedinjenih nacija da istraju na vrijednostima zaštite ljudskih prava u svakom segmentu svojih aktivnosti”, istakao je Komšić.
(Fena)
