Steven Spielberg je ponovo snimio mjuzikl “West Side Story” – klasičan i sjajan.
Odmah na početku, kamera lebdi iznad ruševina. U novoj adaptaciji mjuzikla “West Side Story” Stevena Spielberga (u kinima od 9. decembra), New York izgleda kao posljeratni pejzaž.
Radnja filma smještena je u 1950.te godine kada je srušeno jedno naselje kako bi se napravio mjesto za Linkoln centar i moderne stanove. Sukobi između bandi o kome je u mjuziklu riječ izgledaju kao bitke za teritoriju oko sve oskudnijeg životnog prostora.
Ljubavni par Maria (Rachel Zegler) i Tony (Ansel Elgort) upadaju u to.
Spielbergov film prilično vjerno prati koreografije i tekstove originala. Je li to poštovanje? Ne, razumljivo. Mjuzikl, koji je premijerno prikazan na Broadwayu 1957. godine, a nekoliko godina kasnije, kao film, snimio ga je Robert Wise, teško da se mogao poboljšati.
Istovremeno, Spielberg i scenarista Tony Kushner uspijevaju iznijeti na vidjelo osjetljiva pitanja kojima se film bavi: društvenu nejednakost, gentrifikaciju, rasizam i policijske napade.
Publika se može osjećati kao da gleda u današnji New York. Čudi se koliko je mjuzikl bio dalekovid i hrabar pedesetih godina, kako je otvoreno pokazao šta nije u redu u američkom društvu.
I tužan je koliko problema o kojima se govori, još uvijek nije riješeno.
(spiegel)
Lj. G.
(NovaSloboda.ba)
