U časopisu Musavat, broj 6 iz 1906. godine objavljen je sljedeći tekst:
“I krmci uživaju protekciju. Ima već dulje vremena kako je gradsko poglavarstvo zabranilo da se stoka prodaje po čaršiji. Mi se ovoj naredbi ne bi protivili kad bi se protezala na sve životinje koje spadaju u stoku, pa bilo svinje ili ovnovi. Megjutijem, nije tako. Svinje se i danas prodaju na sred ulice, dok ovnove, i kad je pred hadžijski bajram, tjeraju na ogradu. Ovo je sa svijem neopravdano. Ako je već jedanput naredba izdata onda treba da vrijedi za sve životinje, a ne samo za ovnove. Ako baš gradsko poglavarstvo ne može a da ne učini protekciju, onda je trebalo dati ovnovima, koji ne kriče i ne grokću, a ne svinjama. Pred našom se je redakcijom neki dan uhvatila gungula radi svinja. Jedan je seljak krmetaru prodavao svinje, pa dok ih je krmetar opipao i na rukama izvagao, krmci su se užasno derali, da smo morali baciti pero. Premda je u toj gunguli učestvovao i jedan policijot, ipak ih nije htjeo opomenuti. Prema ovome izgleda da krmci ne spadaju u stoku. Mi upozoravamo gospodu sa gradskog poglavarstva da prelistaju prirodopis, pa će se uvjeriti da i krmci spadaju u stoku. Ako je slučajno u prirodopisu koji su oni pregledali, falio list gdje govori da su i krmci stoka, neka kupe nov, imaju fala Bogu dosta novaca koje su utjerali globeći one što prodaju ovnove po čaršiji”.
Kako bi rasteretili grad od stoke, opština je donijela odluku da se stočni pazar s Velike Tepe (Glavne ulice) preseli u četvrt Predhum na ulazu u Donju mahalu. Tako i bi učinjeno. Pazar je ograđen i započelo se s prodajom stoke za pazarne dane, i to srijedom. Time je donekle omogućen brži razvoj toga dijela grada, a istovremeno je smanjena gužva na Glavnoj ulici.
Po toj ogradi za stoku narod je taj dio grada prozvao Ogradom.
Priredili: Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
