Nije sportista, ali je do sada osvojila kolekciju trofeja, njih deset. Zato što je najbolja radnica u svom radnom kolektivu, onom u Kaliforniji. Prva se u njenim rukama našla ljeta 2001. godine, dok je bila zaposlena u „Renaissance – Esmeralda Resort“ u Indijan Welsu, gradu čuvenom po teniskom turniru kategorije 1000..
A seriju priznanja stekla je u „Miramonte“ Indian Wells Resort Spa, gdje je radila kao fizioterapeut. Od svih njih, najsnažniji utisak ostavlja onaj što je dobila u tom kolektivu 2014. godine.
Po dolasku u Ameriku, u kalifornijski grad Palm Desert januara 1999. godine, prve dolare je zarađivala radeći kod našeg čovjeka u kuhinji poznatog kafea „Jasmin“ u Palm Springsu.
Sva ta „odlikovanja“ potvrđuju koliko je Mirsda Tabaković primjerna i vrijedna žena- radnica! I vitalna i snalažljiva. Ove vrline je ispoljavala i u najtežim ratnim danima, dok joj je muž Hamo devet mjeseci čamio u konc-logorima na području Hercegovine. Nije se predavala ni poslije progona 1993. godine iz svojih pitomih i pitoreksnih Aladinića, nadomak drevnog grada Stoca. I u izgnanstvu u Bijelom Polju kod Mostara latila se frizerskog alata da bi, koliko-toliko svojoj, u to vrijeme nejakoj, djeci obezbijedila nešto bolju ishranu.
Marljiva Tabakovićka s ponosom i s ralogom danas priča o svoje troje djece: kćerki Ajli i sinovima Adnanu i Eminu. I oni su već familijarni ljudi.
A nena Mirsada još više kazuje o svojoj unučadi. Kćer Ajla, udata Hodžić ime mališane- Norah i Nizar. Sin Adnan ima, takođe, dvoje djece – Medinu, koja je najstarije unuče Mirsada i Hame, i Adina. Dok je od svih najmlađi Isak, Eminovo dijete.
Ne čudi kada Mirsada, onako u šali kaže da su joj unučad „prebrisala“ one teške devedesete godine prošlog vijeka.
Dragan Miladinović
(prijeratni urednik mostarske Slobode)
Specijalno za portal NovaSloboda.ba iz SAD
