Posvećeno trojici najboljih ribara na Luci .
Catara, Boškovi i Bunski kanali, Peškino kolo, Džeriz, Carinski pijesak, Džinovac, pod Lučkim i Avijatičarskim mostom, zela, braon, Marin kaput, iračka deka, padavac, osmica, šup, meka, sval, sprava, rola, mlat, podustva.,kuplung, ..su termini koje poznaju svi mostarski ribari. Znalo se ko u Mostaru uzgaja crve za ugora, ko dobro peri mušice, ko ima najbolje vunice i deke i ko dobro lovi. Skupljale su se raznorazne deke, kupovale vunice, kupovale ili perile sprave, a i krilo se koja boja “radi”.i u koje doba dana. Kad u maju proradi padavac, “krči” se riba, pa se i početnik može pohvaliti pokojom ribarskom.
Tri lučka ribara, poredani po ribarskom stažu i godinama, Hajrosum, Medicina i Herca kafenišu kod Fadila i raspravljaju. Načuli su da je Bufo ulovio dobru meku kod Đeriza.
– ‘ta će on ulovit’ kad ne zna ni zabacit’- dobaci Medicina.
– Jes’ Boga mi, ja vidio, ovolika, ima u njoj kilo i po – dodade Hajrosum.
– Deder skrati bar za glavu- nadoveza se Herca, očekujući reakciju njih dvojice.
– Ma šta za glavu, bez tri kile nema dobre meke, a tu je ostavio da je baci mački.
– Jesam vidio, Dina mi , vag’o je kod Ramiza.
– Je li ti rek’o šta je zagrizla?
– Ma k’o da će ti on reč’, čuva taj boju za sebe, nego, one u paru budu, ima još jedna.
Ustadoše i bez prethodnog dogovora se zaputiše niz Bufin sokak naspram Šarića džamije. Počeše uvjeravanja koja boja radi , koju ne “jamlja”, koju riba odmah ispljune, u koje vrijeme , čak u minutu i gdje treba zabaciti spravu.
– Ne po sredini- kaže Bufo- već na onu stranu u hladovinu, odmah pored one pečine što viri više Lučkog mosta.
Sva trojica se potom zaputiše kod Medicine, da dobiju po komadić zele da namotaju na četrn’esku..i da prošaraju srebrom. Ulaze u avliju, sjedaju za sto i nastavljaju priču.
– Deder mi donesi onu kutiju u prozoru!- reče Medicina svojoj ženi. Znajući da je pomalo ters što se ribolova tiče, ona, da utvrdi priupita:
– Je li onu sa spravama ili sa vunicama?
– Donesi sve!-dobaci Hajrosum.
– Samo vunice!-ljutnu se prvi.
Kao i svaki mostarski ribar, i on je imao originalne vunice i lažnjake. Kad bi davao uzorke šakom i kapom, sigurno nisu bili originali, jer su se originali davali po dvije tri niti.
Popodne se spustiše niz Ramića sokak, pa se rasporediše ispod Đeriza. Ostavili su torbe pod vrbom i zabacili mlatove. Prvi “šup” i Herci zape sprava za pećinu. Nekako otkači i pogleda spravu.
– Otkide mi se treća od olova!- reče.
Medicina uze tefter i dade mu zamjenu.
– Evo je udari!- povika Hajrosum te poče vuči ribu.
– Popusti malo kuplung, umori je! – savjetuje mu Medicina, pripremajući sak za, po izgledu vrha mlata, poveliku ribu.
Hrvalo se s ribom punih desetak minuta, trudeći se da riba ne ode pod pećine. Dovede je nekako u plićak i trebalo je da je samo smjeste u sak. Herca savjetuje, te povuci je još, te tamo je, te bliže.
Medicina gleda najzgodniji položaj da ne prepa’ne ribu, a Hajrosum, već izmoren, jedva čeka da je napokon vidi u saku.
– Polako, polako…eto je..još malo…ha.. ne daj joj nazad!
Meka (mekousna pastrmka) se odjednom trznu, otkide udicu, praćaknu se u plićaku i otpliva u tamnozelene dubine. Nasta tajac. Herca iznenađen, Hajrosum u šoku, a Medicina se smješka, jer zna da će ga optužiti da je ribu namjerno pustio.
– Nisi danas nafakali, ‘ta ćeš – samo prozbori.
Batališe za taj dan ribolov, pitajući se usput čija im je žena poželjela “sretno”, a ne “bistro”.
Sljedeći dan su čitavo prijepodne razglabali koja boja je bila prva do olova, koju je meka odnijela u dubine Neretve. Koliko je meka bila teška zavisi od toga kome bi servirali priču o izgubljenom ulovu.
– Ispod deset nije bila – sa dozom nostalgije je ponavljao Hajrosum.
Sutradan, ispod Đeriza nije bilo mjesta za njih trojicu, već od podne “jalan” ribari su zauzeli busiju.
– Da Bog da im voda nadošla i sve torbe odnijela- povika jedan od njih, pa se pokupiše i krenuše nizvodno prema Džinovcu
Fotografije: Pećine ispod Lučkog mosta i Ribari na Neretvi, Vlajo Cesar, oko 1900. godine.
Priredila: Emina Redžić Muftić
(NovaSloboda.ba)
