U časopisu Musavat broj 3 iz 1906. godine objavljen je sljedeći tekst:
“Spomenik Don Frani. Dne 2. novembra o. g. podignuće se na ovdašnjem katoličkom groblju spomenik Don Frani Milićeviću. Od „nadležnih” pozvano je sve gragjanstvo bez razlike vjeroispovijedi da tog dana pohodi katoličko groblje i prisustvuje podignuću spomenika „slavnom Don Frani zlatnog srca, koje je za sve nas jednako kucalo, koje je sve nas jednako ljubilo”.
Nastojanjem hercegovačkih franjevaca, posebno fra Franje Milićevića, da nađu najbolji način kako bi odgojili čitateljsko opštinstvo u Hercegovini, koje je bilo skoro potpuno nepismeno, došlo se do čvrste odluke da se kupi i podigne vlastita štamparija u Mostaru. Najveću zaslugu, a i najveći trud, za otvaranje štamparije pripada Franji Milićeviću.
Otvaranjem štamparije, 1872godine, zbio se presudan događaj za kulturni i prosvjetni preporod Mostara i Hercegovine uopšte. To u isto vrijeme znači i početak izdavaštva u Hercegovini, pokretanje novinarstva, udžbeničke literature. Kratko rečeno, došlo je do utemeljenja kulturno-prosvjetnog rada.
Kroz sedamdesetak godina, štamparija je češće mijenjala imena: Franjevačka tiskara, Franjevačka pečatnica, Tiskara don Franje Milićevića, Brzotisak don Franje Milićevića, Tiskara Glasa Hercegovca, Dionička tiskara, pa do Tiskara F(ranjevačke) P(rovincije).
U štampariji su objelodanjivani razni bukvari, slovnice, kalendari, listovi i knjige. Štampani su listovi: Bosiljak hercegovački, Novi hercegovački bosiljak, Glas Hercegovca, Osvit, Kršćanska obitelj, Radnička obrana, Hrvatska obrana, Narodna sloboda, Hrvatski težak, Ruža, Hercegovina franciscana, Stopama otaca, Palangar, Južna štampa, Soko — kolendar pravoslavne crkve, itd.
Zanimljivo je spomenuti da je u izdanjima ove štamje, koja je ustvari i prvo izdavačko poduzeće na području Hercegovine, još 1875. godine štampan Defoev Robinson Krusoe. Time, vrlo rano započinje na ovom tlu štapanje lektire za djecu i omladinu.
Fotografija: Spomenik Don Frani Milićeviću
Priredili: Tibor Vrančić / Smail Špago
