Dragan Markovina u svojoj knjizi “Libanon na Neretvi” govori o četiri Mostara, o četiri mostarske zajednice, u pokušaju da pronađe odgovor na pitanje šta im je zajedničko, kako bi se na tim temeljima pokušao izgraditi neki novi Mostar.
Istaknuto je to na promociji spomenute knjige, održanoj u mostarskom hotelu Bristol.
“Htio sam napisati priču o četiri zajednice, tri nacionalne zajednice i četvrtoj zajednici”, jugoslovenskoj, o tome što jedan drugoj zamjeraju, a ne vide da su jedna drugoj napravile”, kazao je autor knjige.
Prema njegovim riječima, knjiga je nastala s namjerom da se podvuče crta i da se otvori iskren i otvoren razgovor između svih posvađanih strana:
“Cilj mi je da kažemo: ok, možemo se ne podnositi, ali jednostavno moramo živjeti zajedno u ovom gradu. Haj’mo naći neki minimalni konsenzus da se pokuša ići dalje. To je neki cilj knjige, iako sam vrlo skeptičan hoćemo li u tome uspjeti. Ako dvoje ljudi nakon čitanja moje knjige promijeni mišljenje, smatraću to uspjehom.”, rekao je autor.
Markovina je prokomentarisao i političko stanje u gradu i nedavnu presudu Suda u Strasbourgu, kazavši kako će Mostar, po svemu sudeći, na silu dobiti izbore sljedeće godine, ali je pitanje šta nakon tih izbora.
“Što se tiče izbora, bilo bi pošteno da se napravi neki treći, građanski, liberalno-lijevi, kako god ga nazvali, politički blok, koji neće biti samo politički i koji će probrati i animirati sve one ljude koji ne izlaze na izbore. Na neki način, treba dovući sve ljude koji su emigrirali iz Mostara i koji imaju neki ovdašnji dokumenat, bilo da su to ljudi koji žive u Norveškoj, Švedskoj ili Beogradu. Treba vidjeti šta Mostarci zaista žele od ovoga grada, ako žele nacionalizam – žele ga. Šta ćemo…”, zaključio je.
Jedan od predstavljača knjige prof. dr. Drago Bojić istakao je kako Markovina u svojoj knjizi s nostalgijom piše o Mostaru koga više nema, ali pri tome uvažava sjećanja drugih ljudi, drugih kolektiviteta, s namjerom da se na svemu tome gradi drukčiji grad.
“Ono što je Dragan Markovina u knjizi dobro uradio, on ne mistificira prošla vremena, ne upada u patetiku, ali, takođe, iznosi činjenice i na taj se način bori protiv falsifikovanja istorije, s čime imamo konstantno problema na ovim prostorima, jer vladajuće elite o tom prošlom vremenu govore u negativnom kontekstu, služe se pri tome različitim mehanizmima i strategijama kako bi to vrijeme prikazali kao mračno vrijeme u kome su pogotovo kolektivna prava bila poništena. Međutim, to nije istina ili barem nije cijela istina”, kazao je Bojić.
Markovina u svojoj knjizi možda otvara više tema nego što daje odgovora, ali i takve su nam knjige potrebne, dodao je.
“On govori i o jugoslovenskom Mostaru, i o bošnjačkom Mostaru, i o hrvatskom Mostaru, i o srpskom Mostaru. Kultura sjećanja mora uvijek biti u pluralu. Ako želimo graditi neku budućnost, onda to mora biti konstruktivno, moramo uvažiti sjećanja druge strane. Možda je to sada u našim društvima i najvažnije, jer se svako zabavio svojim vlastitim sjećanjima i svojom vlastitom žrtvom. Praktično u svim kolektivitetima imamo kult žrtve, kult stradanja i pri tome ljudi ne vide da se to isto događalo i drugoj strani, izgube pogled i oči za tuđu patnju”, ustvrdio je Bojić.
U okviru promocije knjige “Libanon na Neretvi”, prikazan je i dokumentarni filma Dine Mustafića “I bi svjetlost”, koji govori o ratnim događanjima u Mostaru 1993. godine.
(Fena)
