Muzika u vrijeme pandemije: Debitantski album Jessie Reyez hrabro tretira umiranje i prolaznost.
Svako ko je ikad putovao Amerikom primijetio je jedan fenomen: Mlade žene vole i nakon puberteta komunicirati glasom koji je za pola oktave viši nego u ostatku svijeta. Uobičajena izjava za šarmantan napad na sluh odraslih je: “Oh mygod!”, “O, moj Bože!”
Teško je reći je li pop kultura ovde oblikovala svakodnevno ponašanje ili je bilo obrnuto. U svakom slučaju, jasno je da na chart listama prevladala ta škakljiva egzaltacija. Počelo je sa Britney Spears, a danas Ariana Grande još uvijek zvuči kao trajno uzbuđeni Chicken, pile iz nekog sitcoma.
Jessie Reyez nije iznimka – ali je izuzetak.
“Niko ne zvuči tako, kao ona”, piše magazin “Time”.
I sigurno je u pravu. Jer, kad pjeva, ova 28. godišnja Kanađanka s jedne strane se čini kao deset godina mlađa, baš kao tipična, grozno mlaka teen zvijezda. S druge strane, ta slika djeteta je samo igra. Poza: ona svoj glas pretvara u instrument iskušenja i zavođenja i pretvara se u jednu zlobnu Lolitu.
To je prilično neobično. Ali, ono zbog čega je ova kantautorica i R-‘n’-B pjevačica žena trenutka – “moćan glas koji svijetu trenutno treba” (“Variety”) – morbidna je tema koju obrađuje na svom debitantskom albumu “Prije nego što je ljubav došla da nas ubije”. Ne radi se samo o tamnoj strani ljubavi, razočaranju, obmani i gnjevu, već i o neposrednoj smrti i umiranju.
Nije baš pogodno za tržište tinejdžera, moglo bi se pomisliti, ali muzika od Reyez prodire na top listama. Njen prvi singl, „Figures“ iz 2016. godine, postao je platinast, a video na Youtube je pregledan 64 miliona puta.
Takođe se razlikuje od vrhunskih raspoloženih djevojaka i na druge načine: bori se protiv Verve stereotipa. Verve, inače, označava umjetnički kreativnu lakoću i simbolizuje općenito pozitivan, živahan odnos prema životu.
Reyez je bila na američkoj turneji sa superzvijezdom Billie Eilish, sve dok koronavirus nije obustavio koncerte.
(focus)
Lj. G.
(NovaSloboda.ba)
