U časopisu „Banovac“, lista za pouku, trgovinu, obrt i gospodarstvo, koji je izlazio u Petrinji, u broju 19. od 12. maja 1906. godine objavljen je tekst o vježbi vatrogasaca u Mostaru:
I tom se prilikom pokazalo, kakova je po grad Mostar blagodat uredbu vodovoda, jer se je vidjelo, kolikom snagom voda iz vodopusta izlila iz mlaznice na krovu te visoke zgrade, ali se je i vidjelo, da je i vodonoša (tvrdke Kernreuther) izvrstna sprava, pa preporučam zapovjedništvu, da je ne pušta iz ruke, makar je baš nuždno ni ne treba. Dobro, prokušanu i eventualno nuždnu spravu ne puštaj iz ruku! – Istina, radnja je na tom stroju teška, te su momčadi pucale ruke, jer malobrojna, al je i snaga na krovu bila jaka.
Ostale cijevi bile su samo položenene, su rabljene bez vode, da se zgrada bez potrebe ne kvari.
Kao bivši zapovjednik vatrogasne čete, u kojoj je ostala u većini ista stara momčad kao i pod mojim zapovjedništvom, iskreno mogu reći, da sam sa obavom navale izvanredno zadovoljan, tim više, jer nam se za samu vježbu bojao iz razloga, što novi zapovjednik zapovjeda tek niti godinu dana – Čast mu, a ob ostalom kašnje.
Da vidimo sad, kako je zadaća riješena i to u prvom redu sa taktične strane.
Ovo je tim važnije, jer će gosp. častnici vatrogasne čete dobiti lijepu pobudu, da nastoje svim silama postići ono, što četi još treba.
Navala penjača sa sjeverne strane sa sastavnjačama, te navala kukačami sa istočne strane i izbava djece iz II. kata izbavnicom pokazuje, da je zapovjedništvo dobro promislilo, šta radi. Jer, ako je vatra nastala na južnoj strani zgrade, a preko stubišta se više ne može proći – naravno je, da če se svatko nastojati spustiti ili očekivati pomoć sa strane, gdje vatre još nema, t.j. prema sjeveru.
Navala na krov sa dvije cijevi preko ljestve rastegače na istočno južnom kraju opravdana je sasvim, jer se hoće zapriječiti proširenje požara u njegovu središtu.
Osobito se mora istaknuti, da se nije zaboravilo na čuvanje stubišta, već je kroz glavni ulaz od vodopusta kod gimnazije položena cijev, da zapriječi širenje vatre u stubištu.
Druga štrcaljka postavljena za pričuvu sa zapadne strane, da pomogne u slučaju potrebe gašenja stubišta, bila je na svom mjestu.
Ona je imala dobiti vodu iz vodopusta, koji služi za polijevanje bašče, al zapovjedništvo u uvidljivosti, da bi taj vodopust uz dva druga koji su u radnji, ne samo mnogo izgubio na svojoj snazi, nego takodjer opteretio ona dva druga, dalo je smjestiti se uz vodopust štrcaljke, da izgubljenu snagu mogu nadoknaditi ljudskom silom.
To se vidi da je stvar dobro promišljena pa za to možemo sa pravom govoriti, što već rekosmo, da pogrješke taktičke bilo nije i da takovo zapovjedništvo bude znalo i u ozbiljnijem času naći puta i načina, da vrši svoju zadaću.
Jednim ne možemo biti zadovoljni: sa ljestvom rastegačom, čija je priredba nješto predugo trajala. No i to ima svoj razlog. Ljestva nije vlasništvo vatrogasnog društva, već duhanske tvornice..
Ljestva rastegača vatrogasnog društva trodjelna je i ima podpuno razručenu duljinu od 13 ½ m, dočim je ona duhanske tvornice isto trodjelna no duga 15 m.
Pošto je zgrada, na kojoj se imala držati vježba, visoka 18 m, to je zapovjedništvo upotrebilo ljestvu duhanske tvornice i nadostavilo je za 3 ½ m. Pošto je to bilo u zadnji čas, da momčad o vježbi ništa ne zna, nije bilo kada momčad izvježbati onako, kako je izvježbana na staroj spravi. To je razlog, da je i priprema išla nešto polaganije, jer je to ljestva druge konstrukcije, nego što je ona čete. – Da je posao ipak i tako brzo išao, znak je da se momčad znade snaći i pomoći si u svakoj priliki.
Još sam opazio jednu manjkavost u spremi vatrogasne čete.
Dok u Mostaru nije bilo provedeno proširenje vodovoda iz vrela Radobolje, bila je vatrogasna četa upućena za dobavu nuždne vode na ručnu snagu pomoću svojih štrcaljka. Da kažem istinu, moram priznati, da su te štrcaljke izvrzine (imade ih tri komada) i da boljih nema ni u Spljitu, ni u Zadru ni na Rieci, a niti u Sarajevu.
Nu stvar se je promijenila. Mi sada imademo u gradu 62 požarna vodopusta, iz kojih se ručne snage dade dobaviti vode koliko hoćeš. – Osim toga ovo je uveden i telefon pomoću kojega se nože preko mnogobrojnih privatnih i vatrojavnih postaja u vatrogasno spremište najaviti vatra. – To treba, da i oprema čete bude prema toj brzini. A šta smo vidjeli na zadnjoj javnoj vježbi? Vidjeli smo stara vitla za cievi nosilice, i to vitla koja se ne dadu maknuti, ako ih se dobro ne upregne. Ima jedno načinjeno i od domaćeg majstora, istina solidno ali nepomično, nespretno.
To nikako ne pristaje k onim modernim uredbama, valja za selo, al ne za prvi grad Hercegovine, za Mostar.
(nastavlja se)
Priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić
(NovaSloboda.ba)
