“Kako je svijet tako tih
I pod pokrivačem tame
Tako ugodan i tako lijep!
Kao tihi prostor
Gdje žamor dana treba
Prespavati i zaboraviti.”
Hvala, Matthias Claudius, na ovim riječima iz druge strofe „Večernje pesme“.
Čak se poklapaju sa ovim utiskom iz Bayerna u ranim jutarnjim satima: Na izlasku sunca jato ptica prelijeće preko maglom obavijenog jezera Illasbergsee, nedaleko od Roßhauptena u Ostallgäuu.
Žal dana barem su ptice potpuno zaboravile u ovom tihom prostoru: Uprkos koroni, one lete bez ikakve minimalne udaljenosti …
(stern)
Z. N.
(NovaSloboda.ba)
