U mađarskom časopisu Haboru Kronika, iz 1877. – 1878. godine objavljen je tekst o mostarskom konaku.
“Mostarski konak
Mostar, glavni grad Hercegovine, pokazali su tamošnji izvještaji da okupacijom nije naštećen. Naše su ga trupe zauzele bez mača, pa ga ni opsada ni ulične borbe nisu uništile kao Serajevo. A trgovina i promet rastu, pa čak i muhamedansko stanovništvo, vidjevši da neće biti štete, počinje se smirivati i prihvatati novi poredak stvari, pa čak su se i sprijatelji sa sustavom koji traži barem mir, sigurnost osobe i imovine i održavanje reda. Mostar je prepoznat kao najčišći i najprijateljskiji grad u Hercegovini. Ono što mu nedostaje je ono što gradovima daje tako ugodan izgled, svježe zelenilo vegetacije, drveće i vrtove, ali njegovo je mjesto i dalje slikovito. Voda Narente prolazi kroz grad i ispod starog, visokog, lučnog mosta koji ga premošćuje. Najupečatljivije su stare zidine, iza kojih je Konak. Prije toga bio je sjedište mutesarifa, zamjenika guvernera Hercegovine. Ali u njemu su živjeli i neovisni guverneri, a također i povijesna imena, kao što su Ali-paša Rizvanbegović iz Stoca i Husein Čengić Aga, jer je Hercegovina bila neovisni vilajet, zasebna gubernija.
Kad je grad bio okupiran, okupatorske su trupe pronašle mnoštvo municije, topova, pištolja, streljiva, uniformi, donjeg rublja i alata, koji su potom korišteni po potrebi. Među nalazima zanimljiv je bio pronalazak topa, koji potječe iz doba cara Mikše II. Na njemu je ugraviran natpis pod imenom Hahn – pijetao, a glasi:
Ich bin der Han,
Ain redlich Man,
Der khrahen khan,
Da Thurm und Mauren Zu Poden gan.
(Ja sam pijetao, nestaško koji može kukurikati tako jako da sruši bastione i zidove.)
Konak sada služi kao vojarna i sjedište vojnih jedinica okupatorskih snaga u Hercegovini, a dovoljan je i za smještaj potrebnog uredskog prostora.”
(Preveo: Tibor Vrančić)
Prilog: grafika objavljena u časopisu Haboru Kronika, Mostarski konak, 1877.
Priredili: Tibor Vrančić, Smail Špago, Armin Džabirov
(NovaSloboda.ba)
