U vrijeme pandemije koronavirusa, došlo je do ekspanzije broja korisnika javnih kuhinja, kako u gradu na Neretvi tako i u BiH, a dobi su od 7 do 77 godina i obuhvataju i akademski obrazovane građane.
Sekretar Crvenog krsta Grada Mostara Alen Kajtaz kaže kako su potrebe za hranom građana mnogo veće nego su to stvarne mogućnosti javnih kuhinja Crvenoga krsta u Mostaru.
“Trenutno se brinemo za 393 korisnika javnih kuhinja na području Mostara, s tim što imamo četrdeset njih kojima dodjeljujemo prehrambene artikle u paketima”, kazao je u razgovoru za Fenu Alen Kajtaz.
On napominje kako je povećan broj ljudi koji su ranije dobijali prehrambene pakete svakih pola godine i da su sada njihove potrebe za njima svaki mjesec.
Nema pravila kada je riječ o starosnoj dobi korisnika
Kajtaz kaže kako više nema pravila kada je riječ ni o starosnoj dobi korisnika javnih kuhinja.
“Više ne postoje pravila koja je to populacija. Ako smo ranije imali starije osobe s više djece ili djecom ometenom u razvoju, danas imamo i akademsko obrazovanih ljudi, odnosno svih starosnih dobi, od 7 do 77 godina”, kaže Kajtaz.
Hvaliti se, veli on, time da kuhinja radi više nego što je bilo ranijih godina je nezahvalno reći ali “gdje prestaje logika, tu počinje BiH”.
U stanju socijalne potrebe 10 posto stanovištva BiH
Smatra kako problem siromaštva u BiH nije aktuelan samo zadnje dvije godine epidemije, nego on traje odavno.
“Mislim da je u stanju socijalne potrebe oko 10 posto građana BiH i da je to veliki broj, a koji, nažalost, ne može da ostvari pomoć ni preko humanitarnih organizacija, niti preko državnog sustava”, mišljenja je sekretar Crvenog krsta Mostar.
Podsjeća kako je ova pandemija smanjila sam priliv sredstava iz inostranstva, odakle je stizalo mnogo pomoći ljudima u stanju socijalne potrebe, te ukazuje na rast cijena u odnosu na uslove stanovništva.
“Nema više ni donatora, koji su ranije dolazili u našu zemlju, jer su granice u jednom momentu bile zatvorene, ali i ovo nenormalno ‘divljanje cijena’, prvenstveno živežnih i namirnica; ulja, brašna, šećera, koje su u našoj kulturi ishrane osnovne namirnice, dovelo je do toga da je svakim danom sve veći broj socijalno ugroženih ne samo u gradu Mostaru nego na području cijele BiH”, podvlači Kajtaz.
Formirati bazu podataka korisnika u stanju potrebe, osloboditi plaćanja PDV-a troškove javnih kuhinja
On je mišljenja da bi se trebala formirati jedinstvena baza podataka građana u stanju socijalna potrebe za svaki grad, opštinu ili kanton, kako bi se na najbolji način pomoglo sve socijalno ugrožene kategorije sugrađana i imalo uvid u stvarno stanje.
Kajtazu je nejasno da država dopusti, kako kaže, “da cijene idu u nebo” i pita se zašto ne uspostavi svoje marže.
Nejasno mu je, veli, ni zašto se javne kuhinje ne mogu osloboditi plaćanja PDV-a i dodatnih troškova.
Kako Kajtaz navodi, puno je troškova koje se odnose na javne kuhinje, a među njima su održavanje prostora, nabavke mašina i posuđa, izrada, odnosno procedure oko zahtjeva izdavanja sanitarnih knjižica pa i same naknade radnicima koji rade u kuhinjama, te nabavka svih prehrambenih artikala koje formiraju, na kraju krajeva, jedan obrok.
Narod je ponosan i teško se odlučuje da traži pomoć
“Naš je narod ponosan i neće niko tražiti pomoć ako mu baš ne treba stvarno”, kaže Ante Raič, jedan od volontera u Dompesu, Kući hljeba i duha u Mostaru, kojoj je jedna od aktivnosti i Pučka kuhinja, koja radi na principu dostave hrane na kućni prag onima koji ne mogu doći do njih sami, a koji su pod ingerencijom grada Mostara.
Po njegovim riječima, trenutno imaju oko 17 adresa kojima se dostavlja hrana svaki dan, te dvadesetak korisnika, čiji se broj mijenja, kojima se dostavljaju paketići s prehrambenim artiklima (ulje, brašno, deterdžent).
Dodaje kako je taj broj otprilike konstantan, jer ima puno bolesnih i starih koji umiru, pa ih zamijene novi korisnici.
Njima se, kako kaže Ante, svaki radni dan odnese nešto kuhano, a vikendom imaju lunch paket, u čijoj distribuciji sudjeluje oko petnaestak stalnih volontera postulanata Franjevačkoga samostana.
“Većinom je riječ o starijim osobama i neke od njih nisu ni toliko u stanju potrebe koliko su željni razgovora, jer nemaju nikoga da se brine o njima. Teško se kreću i potrebno im je donijeti drva, ugrijati sobu,očistiti, skuhati …”, objašnjava Ante Raič.
Crveni krst i Pučka kuhinja imaju svoju autonomiju
Što se tiče kriterijuma za korisnike u stanju socijalne potrebe, njih određuju centri za socijalni rad, nadležni na opštinskom nivou za implementaciju zakonodavstva kojim se osigurava socijalna zaštita.
Međutim, i Crveni krst i Pučka kuhinja imaju svoju autonomiju i mogu prihvatiti određeni broj ljudi koji na bilo način ne ispunjavaju te kriterije (mala primanja, puno ukućana, samci bez ikoga od svoje porodice itd…)
(Fena)
