Nova zbirka pjesama “Jeruzalemski murali” Željka Ivankovića ovih dana je izišla iz štampe uz podršku Fondacije za izdavaštvo Ministarstva kulture i sporta Federacije BiH.
Ivanković je, u izjavi za Fenu, kazao da mu je drago što se nakon knjiga izabrane poezije “Ljubičasti menuet” (2017.), “Počast jeziku” (2018.), “Duga barbarska noć” (2018.) i “Orfej iz Doline željeza” (2020.), pojavila i knjiga novih pjesama, pisanih zadnje tri-četiri godine.
“Posebno mi je zadovoljstvo da je knjiga, kao takva, prepoznata i nagrađena na anonimnom natječaju Fondacije za nakladništvo, čime je dodatno ovjeren njena kvalitet. Da je žiri prepoznao da su ove pjesme ‘dnevnički satkane refleksije’ negdje nadomak smrti ‘s čijom se misterijom pjesnički subjekt ironijski poigrava’. Jer, knjiga jest i lirski dnevnik i lirski putopis, na što ukazuje i sam njezin naslov, a gdje je, kako je s pravom primijetio žiri, ‘nepodnošljiva težina postojanja potcrtana vertikalnim uređenjem odnosa lirskog subjekta prema postojećem svijetu”, kazao je Ivanković.
U obrazloženju žirija Fondacije za izdavaštvo, koji su činili Jagoda Iličić, Tina Laco i Nehrudin Rebihić, navodi se da je zbirka pjesama “Jeruzalemski murali” svojevrsni stihovni “prevod” Mahlerove Devete simfonije, koja je svojevrsni lajtmotiv svih pjesničkih ciklusa: cijeli koloplet emocija usamljenosti, zanosa, tugaljivosti, čežnje, kontemplacije satkan je u ovoj duboko intimnoj i dramatičnoj ispovijesti.
“I u ovoj zbirci se čini da je lirski subjekat zatočen u sadašnjosti, u međusvemiru, u čežnji čiji je objekt nedefinisan, u prostoru koji opisuje, oslikava, ali bez saznanja o vlastitoj poziciji unutar njega. To je ono što ga dovodi do stanja latentne, ali trajne napetosti i čini se da je u takvome titranju postojeće stanje moguće samo izgovarati, trpjeti, ali ne i boriti se protiv njega; zapravo, u muzikalnosti kojom odiše cijela zbirka, lirski je subjekat gotovo osuđen na vječiti intermezzo. Upravo kao što podnaslov pjesme ‘Mahlerova deveta” govori –’naknadno zapisana emocija’ – sve su ove refleksije zaista kao naknadno stihovno reprocesuiranje određenih situacija”, ocijenio je on.
Nepodnošljiva težina postojanja, naveo je, potcrtana je vertikalnim urđenjem odnosa lirskog subjekta prema postojećem svijetu – pogled svrnut iz podzemlja smrti prema Nebu ne donosi obećanje novog početka nego metafizičku prazninu, u kojoj njegov glas usamljeno odjekuje.
Zbirka “Jeruzalemski murali” čitaoce će naći među onima koji poeziju doživljavaju upravo onako kako i kazuju stihovi: “Poezija je slikarstvo riječima/Nemušto udvaranje muzici”, dakle, koji su je spremni i čitati i gledati i slušati”, navodi se, između ostalog, u obrazloženju.
(Fena)
