Bošnjačka zajednica kulture Preporod organizuje 18. marta u Šarića kući u Stocu “Sjećanje na književnika Aliju Isakovića “ povodom 90 godina od rođenja (1932.), 25 godina od smrti (1997), 50 godina od prvog izdanja Biserja muslimanske književnosti (1972.) i 30 godina od prvog izdanja Rječnika karakteristične leksike bosanskog jezika (1992.).
Član Inicijativnog odbora “Sjećanje na Aliju Isakovića” profesor Alija Pirić, govoreći o ovom događaju, kazao je da se rijetko dogodi ovakav kuriozum da se poklope četiri godišnjice jednom vrsnom književniku i klasiku kakav je bio Alija Isaković. Tako da će se tim povodom u njegovom rodnom Stocu okupiti nekoliko ljudi koji su se sa Alijom Isakovićem i njegovim djelom družili ili prijateljovali, pa zbog toga imaju šta reći. Isti dan u Mostaru će biti održano književno veče u Centru za kulturu, a književne tekstove čitat će glumci Teatra mladih iz Mostar.
U sjećanjima na Aliju Isakovića, Pirić je kazao da je on pisac univerzalnog duha kako bi to za njega kazao Tvrtko Kulenović. Reklo bi se čak autor renesansne agende, koja zbraja širok spektar kulturoloških i književnih oblasti kojim se bavio u jednom velikom, polifonijskom književnom opusu.
“Za Aliju Isakovića bi se moglo reći da žanrovskom raznolikošću književnih tekstova pokriva skoro sve epohalne periode naše književnosti od romantizma preko realizma, moderne i konačno do postmoderne. Drugi razlog zašto treba njegovati kulturu sjećanja na ovog velikana bošnjačke, bosanskohercegovačke i južnoslovenske književne scene jeste njegova prevratnička uloga pisca, u smislu da u svojim dramama, pričama, romanima, pogotovo putopisima, pomiče granice književnoestetske poetičke doktrine, djelujući subverzivno na tradicijske metode pisanja i osvajajući puteve i modele koji prave odmak od klasičnog bosanskog pričanja”, podvukao je Pirić.
Alija Pirić, takođe, ističe da razlog oživljavanja sjećanja na Aliju Isakovića jeste njegov intelektualni i društveni angažman za emacipaciju jezika, književnosti i uopšte jedne zanemarene kulture bošnjačkog naroda. On je autor prve antologije bošnjačke književnosti, svojevrsne prolegomene za njenu istoriju, prvog rječnika karakteristične leksike, prve antologije bosanskohercegovačke televizijske drame, bibliografije bošnjačke književnosti, antologije eseja i antologije putopisa.
“Isaković je na taj način bio potpuno involviran u jedan svojevrsni pokret bosanskohercegovačkog i bošnjačkog samoprepoznavanja i samoopisivanja autentičnih vrijednosti vlastite kulture. Na taj način, Alija Isaković je svojim djelovanjem i nemjerljivom energijom i kulturnom logistikom, pored drugih naših pregalaca, doprinio da njegov narod postane kulturni i politički subjekat u Bosni i Hercegovini. Ogroman doprinos tome novom društvenom statusu Bošnjaka dao je Isaković svojim književnim i društvenim angažmanom. I konačno, treba istaći jednu od njegovih, možda najvrijednijim, intelektualnih osobina to je posjedovanje autentične kritičke svijesti kojom je Isaković, ne samo bivao korektiv društvene zbilje, nego i dobrohotni i dobronamjerni kritičar koji ima namjeru da konstruktivno popravi stvari. Znao je često reći da narod koji nema kritičku svijest naspram sebe i općenito stvarnosne zbilje, nema budućnosti. Nije se libio da na ratnom bošnjačkom kongresu izgovori najradikalniju kritiku pojedincima, ali i vlastitom nacionalnom kolektivu. Isto tako, znao je kritički progovoriti o cijeloj jednoj generaciji preporodnih bošnjačkih pisaca, koji su pripadnošću jednoj klasi zanemarili stanje i probleme svoga naroda kao cjeline”, podvukao je Pirić.
On ističe da je Alija Isaković ukupnim djelovanjem doprinio formiranju jedne realnije slike svijeta kod svojih sunarodnjaka, a koji su, tu sliku, temeljili na emociji i čulnom, harmoničnom osjećanju svijeta, a ne na evropskom racionalnom i fragmentiranom pogledu na stvari.
(Fena)
