Tiho prisjećanje
Čovjek je sjeo na prostirku nasred uličice, policajac mu se obraća. To je njegov način prisjećanja na detalje neshvatljive tragedije koja se ovde odigrala samo nekoliko sati prije.
Više od 150 ljudi poginulo je u ovoj ulici, širokoj samo četiri metra, u četvrti za noćni život Itaewon u Seulu tokom proslave Noći vještica, kada se iznenada stvorio i proširio ljudski stampedo.
Većina su bili mladi između 20 i 30 godina. Padali su na zemlju i bili zgaženi do smrti, drugi su se ugušili.
“Ljudi su padali kao domine”, neko je kasnije užasnuto napisao na twitteru.
Čupava kreacija
Diskutabilno je da li je ovo baš praktično, a ne smije se ni pomisliti šta bi se dogodilo ako iznenada počne padati jaka kiša. Ova čupava kreacija je, ipak, impresivna. Proizvođač ekstenzija je jedna od mnogih kompanija koje su predstavile svoje dizajne i proizvode na Lagos Fashion Weeku.
Događaj je jedan od najvažnijih industrijskih događaja na afričkom kontinentu, gdje su kreativni ljudi, trgovci i predstavnici medija razmijenili mišljenja o najnovijim trendovima i prije svega o održivoj modi. I ovoj čupavoj temi.
Plutajuća pijaca
Vitki drveni čamci obilno su natovareni džekfrutom, guavama, mangom i drugim delicijama. Iz perspektive kamere na dronu, sve sorte voća spajaju se u jedan šareni mozaik. Plutajuća pijaca u Chittagongu, drugom po veličini gradu u zemlji.
Iako Bangladesh više puta doživljava teške poplave, ljudi su ovde, takođe, naučili da koriste vodu i za svoje potrebe. Ovakve scene su dokaz za to. Razvojni projekti pomogli su mnogim poljoprivrednicima da povećaju svoje prinose kroz mješovitu obradu i zajedničko plasiranje žetve.
U dubokoj žalosti
Svaki par cipela predstavlja jedan izgubljeni život. U glavnom gradu Južne Koreje Seulu umrlo je 156 ljudi, jer vlasti nisu mogle da upravljaju prvim velikim događajem od kraja pandemije korone.
Desetine hiljada pohrlile su na popularnu zabavu u Itaewon tokom vikenda uoči Noći vještica. Tamo, gdje se ukršta nekoliko tipičnih uskih ulica, gužva je bila prevelika. Ljudi su se gušili ili padali i bili izgaženi. Čak i nekoliko dana kasnije, užas stanovnika Seula i dalje je ispisan na njihovim licima. Navala posjetilaca do mjesta nesreće ne prestaje. Posjetioci polažu cvijeće i ispisuju dobre želje za pokojnika na papirićima. Budistički monasi udaraju u zvona. Njihov zvuk treba da pokaže dušama mrtvih put u slijedeći život.
Oni koji su pogođeni nesrećom, u početku su uzalud čekali političku podršku. Tek tri dana nakon tragedije, gradonačelnik Seula i šef policije konačno su uspjeli uputiti izvinjenje. Ljudi sada očekuju ostavke. One neće vratiti mrtve u život. Ali, njihov izlazak iz ovog svijeta im je olakšan, tako barem vjeruju.
(stern)
Z. N.
(NovaSloboda.ba)
