Meho Sefić, slikar, pjevač i nenadmašni boem, jedno kraće vrijeme živio je u Sarajevu. Iz Mostara bi išao vozom u ponedeljak, a vraćao bi se petkom poslije podne.
Po povratku u Mostaru, na peronu bi ga čekao “odbor za doček”, Nakon što bi pripalio cigaru i otpuhnuo prvi dim, upitaše ga:
“Maestro, kako je u Sarajevu?
A on, onako šeretski odgovori:
“Vazda akšam!”
Posljednjih jutara, Mostar sve više podsjeća na Sarajevo i Mehinu dosjetku.
Mostar se budi okovan gustom maglom, koja se razilazi tek iza devet sati.
(NovaSloboda.ba)
