U Jugoslovenskom listu od 13. oktobra 1925. godine, objavljena je rubrika “Mostarska hronika”, koju je uređivao redovni dopisnik iz Mostara.
Mostar 13. oktobra
Isčezavanje tekstilne industrije u Mostaru
Danas se je gotovo zaboravilo, da je Mostar još do prije 1-2 decenija bio jak centar za tekstilne industrije. Ta industrija bila je u glavnom kućna, a njom su se bavile većinom žene i to u glavnom Srpkinje. Proizvodio se je kao glavni artikl bez i ćereće, a prerađivao se je pamuk i svila. Tkalo se je na primitivno uređenim stanovima, koji su se isto u Mostaru izrađivali. Mostarski vez bio je odlične kvalitete, te je na domaćem tržištu bio najbolji artikal svoje vrste, kojega je čitav narod kupovao.
Taj bez i ćereća služili su svakome za izradu najrazličitije rubčevine, a osim toga tkale su se razne stvarı kao bošče, rubci itd. Tkalo se je za vlastitu potrebu prema narudžbi i za tržište. Ovaj bez izrdžavao je svu konkurenciju austrijskih tekstilnih tvornica te je tekstilna industrija do 1914. godine kod nas prilično cvala. Pomanjkanjem pamuka zu vrijeme rata, ona je u glavnom uništena. Poslije rata više se nije ni obnavljala, te je danas kuriozno vidjeti tkalju za stanom.
U svoje doba jedna tkalja, produkovala je dnevno po 15 aršina beza, te jo time zarađivala dnevno dostatno za svoju prehranu. Poslije rata naša zemlja najviše pati u industrijalnom pogledu na pomanjkanju tekstilne imdustrije, a da nije nju nemoguće uvesti najbolje dokazuje njezino nekadašnje postajanje. Onaj čovjek, koji imade smisla za tu granu industrije, a namjarava podići tvornicu negde u našoj zemlji, našao bi mnogo stručnog razumjevanja i tradicije upravo kod naših žena u Mostaru.
Uporedo sa ovim tkanjem išla je izrada čipaka, veziva i narodnih nošnja. To je bio izvor zarade prošle generacije, ali je sve to propalo, ne toliko usljed konkurencije modernih tvornica koliko usljed nedovoljne organizacije i nedovolinog združivanja.
Onaj, koji bude htio ekonomski pridizati naš siromašni svijet u Mostaru, morat će potražiti zaboravljene niti te odlične kućne industrije i na njih vezati budućnost, jer je to jedina zdrava ekonomska mogućnost i da nije u isto vrijeme mogla pronaći 1opove.
Prilog: Ćilimi na Starom mostu, 1910. povodom posjete cara Franje Josipa
Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago(NovaSloboda.ba)
