Grad smrti treba da živi. Mlada njemačka zvijezda, arheolog Gabriel Zuchtriegel, ovo centralno italijansko svetište antike, sada vodi u budućnost.
Pompeji su odgovornost koja se prenosi s generacije na generaciju kao krhka baština.
Fasciniran antikom. Kao student na Humbolt univerzitetu u Berlinu, vodio je turiste kroz Pergamonski muzej. Danas je Gabriel Zuchtriegel, (42) direktor arheološkog parka Pompeji. Skoro četiri miliona posjetilaca došlo je 2023. godine
Na slikama:
-U sjenci supervulkana: 79. godine nove ere erupcija Vezuva sahranila je rimske Gradovi Pompeji, Stabiae, Herculaneum i Oplontis. Najzad je zemlja zadrhtala pod Flegrejcima polja. Erupcija bi zaprijetila regiji Napulja sa više od četiri miliona stanovnika.
-Atrakcija ruševina: Više od 1.500 godina Pompeji su ostali zatrpani pepelom i zaboravljeni. Danas su gradske kuće i sokaci dio svjetske kulturne baštine
-Obloženi stupovima: Ako ostanete do kasno uveče, do malo prije zatvaranja kapija, možete, uz sreću, doživjeti gradski forum skoro pust
-Poklon za goste: Na zidu u dnevnoj sobi pekare bila je slika poslužavnika pun hrane.
-Somun preliven voćem dospeo je na naslovnice širom svijeta, kao preteča pizze: Napoli
-Beskrajni zadatak Trećina Pompeja još nije iskopana. Arheolozi i restauratori trenutno otkrivaju zgrade sa nekim veličanstvenim freskama u dijelu poznatom kao Regio IX.
-Snack bar: U takvom termopoliju su jeli uglavnom siromašniji stanovnici grada. -Očigledno je bilo i patke i piletine u glinenim posudama
-Ujedinjeni u smrti: Ovi gipsani odljevi ovjekovječuju smrt dvoje ljudi. Njihova tijela su ostavila šupljine u stvrdnutom pepelu.
-Patetično Rimski robovi su obično živjeli u grupama od po nekoliko ljudi u sumornim prostorijama koje su bile i ostave ili radionice.
-Veličanstvene slike u misterioznoj vili izvan gradskih zidina mogle bi prikazati rituale Dionisovog kulta ili pripreme za vjenčanje.
Razorna rupcija Vezuva 79. godine nove ere, prvo je zasula Pompeje kišom kamenja, od kojih su neki bili napravljeni od kamana, zvanog lapilli. Nakon toga uslijedili su usijani vreli udarni talasi gasa, prašine i pepela, takozvani piroklastični tokovi. Vulkan je bacio mrtvački pokrivač na grad. Živog ga je zakopao, duboko više od deset metara, a ljudi su ga zaboravili. Prva iskopavanja počela su tek 1748. godine Pompeji su, takoreći, bili zamrznuti, kaže Zuchtriegel, i stoga su jedinstvena prilika da se uroni u prošli život. Grad je ogromna riznica nauke, i istovremeno krhka, kojoj je potrebna zaštita. Govori tiho, polako i namjerno, ponekad zamišljeno.
On je „filozof među arheolozima“, kaže jedan od njegovih kolega. Iskopavanje sobe za robove u vili izvan gradskih zidina pružilo je uvid u svakodnevnu bijedu. U mračnoj sobi od 16 kvadratnih metara bila su tri krevetića. Pronađene amfore i kutija sa uzdama ukazuju da se radilo i o ostavi i o radionici. Nedavno otkrivena mlinska prostorija jedne pekare pokazuje koliko su uslovi rada mogli biti brutalni. Bilo je to kao zatvor. Tu su robovi spavali i radili zajedno sa magarcima koji su okretali mlinsko kamenje.
„Društvo je bilo strogo, bez blagostanja“, kaže Zuchtriegel.
On i njegov tim izložbu u palestri parka, sada posvećuju životima malih ljudi u gradu. Zove se “Drugi Pompeji” i traje do kraja godine.
“Pompeji za sve” naziv je programa koji traje već duže vrijeme i omogućava kretanje i invalidskim kolicima, stazama preko neravnog puta. Uskoro će i lift podizati posjetioce na nivo šetališta, iznad „Kuće čednih ljubavnika“ i „Kuće slikara na poslu“. Treba biti u mogućnosti da se divite njihovoj eleganciji i odozgo.
Sazreo za erupciju
Večernje sunce obasjava Vezuv, najopasniju vatrenu planinu u Evropi. Poslednjih meseci, zemlja se izbočila u Flegrejskim poljima, krateru u zapadnom Napulju. Zemljotresi su postajali sve češći. Zajednička magma komora hrani oba vulkana. Vulkanolozi se plaše da su “zreli za erupciju”. Pompeji su metafora našeg postojanja, kaže Zuchtriegel. Podsjeća da se to može desiti svakog trenutka. Katastrofa onog vremena je sveprisutna; svuda se susreću bol, gubitak i smrt. Arheolozi su do sada dokumentovali oko 1.300 žrtava eksplozije 79. godine nove ere. Često su gipsom ispunjavali šupljine koje su ostavljala tijela mrtvih u stvrdnutom pepelu.
„Šta nam Pompeji govore o nama” podnaslov je Zuchtriegelove knjige.
Grad ruševina nam govori, kako brzo i lako potiskujemo i zaboravljamo opasnost i prošlost.
(stern)
Z.N.
(NovaSloboda.ba)
