U Jugoslovenskom listu od 14. januara 1926. godine, objavljen je tekst o Interpartijskoj konferenciji političkih i privrednih prvaka Hercegovine.
Vapaj Mostara i Hercegovine
Interpartijska konferencija političkih i privrednih prvaka Hercegovine
Mostar 12. januara
Ovih dana se na poziv vladinog povjerenika g. Smaje Ćemalovića održala jedna interpartijska konferencija, koja je imala svrhu, da se tretira pitanje proširenja mostarske duhanske tvornice, čime bi se riješio problem nezaposlene mostarske sirotinje. Konferenciji prisustvovali su privrednici i reprezentanti svih političkih partija, među njima i narodni poslanici gg. Pero Ivanišević, Salih Baljić i Dervo Hadžioman.
Ova konferencija pretvorila se u jednodušni protest zapostavljanja Hercegovine, koja je usljed loše ekonomske državne politike nalazi na rubu propasti.
Vladin povjerenik g. Smajo Ćemalović otvorivši konferenciju, spominje njezinu svrhu, da naime sve političke stranke u Hercegovini, odnosno njihovi predstavnici porade u Beogradu, kako bi se što skorije proširila mostarska duhanska tvornica i uposlenjem bezposlenog radništva umanjila bijeda Mostara.
Iza njega uzima riječ g. Ristić, predsjednik oblasnog odbora radikalne stranke. On veli, da se je radikalna stranka već o tome pitanju obratila na narodnog poslanika g. Dra Lazu Markovića. On je odgovorio da je momentano nemoguće proširenje tvornice u Mostaru, jer je ta tvornica u hiperprodukciji i podmiruje već sada mnoge vanmostarske oblasti, a osim toga je kontigenat konsumiranih fabrikata duhanske produkcije u našoj kraljevini već današnjom proizvodnjom potpun.
On prelazi u daljem svom govoru na opće ekonomske prilike u Hercegovini i ističe, kako je prije rata Hercegovina imala u glavnom tri privredna vrela i to: iseljavanje u Ameriku (?), vinogradarstvo i duhan. Vinogradi su poslije rata u glavnom propali, a duhan je ove godine podbacio i tako je dovedena Hercegovina u vrlo kritičan položaj.
Dr. Bariša Smoljan govori o mizernoj procjeni duhana, koja da je upropastila seljaka. Za iseljeavanje u Ameriku veli, da se tu ne može ništa učiniti, jer je iseljenička kvota ispunjena. Za obnovu vinogradarstva trebala bi svota od 10 do 20 milijona dinara uz minimalni kamatnjak. Duhan ne dostaje više za prehranu Hercegovine, jer je ograničena sadnja, a procjena mizerna. Predlaže uvođenje svilarske industrije u Hercegovini i s time sađenje duhana i podizanje svilarnica. Tuži se na ogromne državne i komunalne poreske terete. Završava sa: Stavimo Hercegovinu u gibanje, jer je kucnuo 12 čas.
Veletrgovac g. David Koen, sekretar trgovačkog udruženja pozdravlja ideju proširenja tvornice duhana. Veli, da je potrebno poći od privrednog podizanja seljaka, jer na njemu se zasniva mogućnost egzistencije svih političkih klasa. Ističe nedovoljan poljoprivredni kredit, jer uslijed toga seljaci zapadaju u lihvarske ruke. Za podizanje Mostara potrebno je bezuvjetno dovesti u područje njegove trgovine srez Imotski, što bi se dalo postići izgradnjom jedne ceste. Pledira za isušenje blata, jer bi time prestala biti Hercegovina pasivna. Sredstva bi se dala nabaviti putem amortizacionih zajmova, kojih bi se moglo dobiti, jer su projekti komercialni i rentabilni.
Predstavnik zeljoradničke partije g. Gjorđo Perin slaže se u glavnom sa predgovornikom. Obara se na teške poreze za propale vinograde kao i na fatalnu politiku ministarstva saobraćaja. Traži smanjenje općinskih nameta.
G. Vojislav Šola, član predsjedništva Narodne Banke i radikalski prvak ističe potrebu vinarskih zadruga. Apeluje na narodne poslanike da se zauzmu za proširenje mostarske tvornice duhana.
Narodni poslanik g. Salih Baljić pledira isto za proširenje tvornice duhana, čime bi se u prvom redu pomoglo mostarskoj sirotinji. Veli dalje, da je u Mostaru pazarni dan nedelja, pa da bi trgovine trebale da budu otvorene barem do 11 sati prije podne. Tuži se na preveliku razliku kamatnjaka Narodne Banke i ostalih banaka. Nestašica kredita koči privredu.
G. Sava Šantić, veletrgovac pledira za obnovu vinograda u to putem kredita od 5-20 hiljada dinara, koji bi se dijelili uz minimalan kamatnjak.
Narodni poslanik g. Dervo Hadžioman veli, da država mora promijeniti svoju ekonomsku politiku u Hercegovini i dozvoliti neograničenu sadnju duhana. Ako država ne može uvijek da nađe kupca za višak duhana, neka ona preprodaju viška prepusti privatnoj ninicijativi. Veli, da bi trebalo u Mostaru otvoriti filijalu tvornice ćilima iz Sarajeva, jer bi u toj tvornici mogla sirotinja naći zaposlenja.
G. dr. fra Dominik Mandić, predsjednik oblasnog odbora HPS traži da općina sklopi veliki investicioni zajam u svrhu podizanja stanova, jer se u gradu ništa ne gradi. Traži, da općina vodi socijalnu politiku i da se provedu općinski izbori. Veli, da su se dugovi hercegovačkih seljaka u ovoj godini povisili za 75 posto pa treba uvesti slobodnu trgovinu duhana. Zagovara izgradnju željeznice Mostar – Split preko Širokog Brijega jer je taj kraj bogat boksitom, a željeznica bi omogućila eksploataciju.
Narodni poslanik g Pero Ivanišević traži projekat u pogledu proširenja tvornice duhana. Zadaje riječ, da će se založiti za stvar. U pogledu svih drugih stvari veli, da se treba složiti i tražiti. Treba poslati deputacije u Beograd iz čitave Hercegovine.
G. Smajo Ćemalović veli, da je potrebno za proširenje duhanske tvornice 5 milijona dinara, a uposlilo bi se oko 2-3 stotine radnika. On traži da se sastavi rezolucija, koju će odnijetti lično jedna deputacija u Beograd. Predlaže odbor za rezoluciju, koji će ujedno stvar energično dalje tjerati.
Nakon dulje diskusije izabran je slijedeći odbor: gg. Marko Jelačić, Nikola Smoljan, B. Bjedić, dr. Fra D. Mandić, Gjorđo Perin, David Koen, dr. B. Smoljan, Smajo Ćemalović, Risto Bošković, Hafiz ef. Puzić, Ivan Barišić, Lj. Krulj, L. Peško, J. Knežić.
Prema tendencijama ove konferencije program rada ovoga odbora bio bi: sanacija prilika u Hercegovini i privredna restauracija. Odbor je interpartijski.
-:-
Mi sa svoje strane ovaj koristan gest predstavnika Hercegovine najtoplije pozdravljamo. Neka on bude pobuda, kako u posve ekonomskim i privrednim pitanjima treba da isčezne partijska zagriženost. Samo na takav tolerantan način, naravno uz žilav rad, dade se paralizirati teška ekonomska kriza, koja je najviše zadseila Bosnu i Hercegovinu. Ne bi li bilo već skrajnje vrijeme, da i sarajevski viđeni ljudi uz sarajevske narodne poslanike, bez razlike političkih stranaka započnu sa sličnom akcijom za ekonomsko podizanje Sarajeva, toga centra Bosne i Hercegovine.
-:-
Prilog: Mostar, 1926, Stari most, Jagnje (cidom)
Priredili: Armin Džabiroiv, Tibor Vrančić, Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
