U listu „Sv. Cecilija”, sveska 5. od septembra-oktobra 1930. Godine, objavljen je tekst pod naslovom „Tri napjeva iz Hercegovine” autora fra. Brune Adamčika. Jedan od ova tri napjeva odnosi se na popularnu mostarsku sevdalinku „Čudna jada od Mostara grada.” Vrlo zanimljiv članak u kome je autor prenio cijeli tekst sevdalinke, a po svemu izgleda, da se radi o istinitom događaju…
„Tri napjeva iz Hercegovine
Fra. Bruno Adamčik – Mostar
Po Hercegovini, i ako pjevanje nije baš na velikom stupnju, ipak se može čuti vrlo lijepih pjesama.
Po elima imade veoma lijepih napjeva, ali žalibože, ne dadu se svi zabilježiti. Napjeva imade po svim selima dosta istih, ali sa različitim nekim promjenama. Već sam napjev „Zdravo tilo Isusovo”, kako mi neki pričaju, a i ukoliko sam se i sam uvjerio, imade toliko različitosti, koliko je župa u Hercegovini. A po gradovima? Gradovi su većinom muslimanski, pa i nije čudo da se tu ponajviše mogu čuti sevdalinke. Jednu između tih, koja se pjeva u Mostaru, zabilježio sam te je ovdje priopćujem:
U Habibe, Čelebića zlata
Svaka riječ je hiljadu dukata.
Jadna Biba bole bolovaše
A majka joj ruho prelagaše:
„Moja Bibe ti rumena ružo
Kaži majci šta te većma boli.”
Mila majko, mene boli glava
Otkad Čevro u logoru spava.
Kakav Čevro voda ga odnijela
Zbog njega si dušo oboljela.
Mila majko nemoj Ahme kleti
Reko me je na jesen uzeti.
Mila majko selam ćeš mi priji
Miloj priji Čelebića Zibi
Nek se sprema pre nedelju dana
Neka meni prva kona bude
Mila majko selam ćeš mi Ahmi
I njegovoj ostarjeloj majci
Neka Ahmo u petak ne drijeme,
Nek se Bibi pod nosila sprema.
Izvadi mi četri čevre majko
Pa ih podaj mome bratu Mehi.
Nek ih Meho za nosila sveže,
Ahmo će mi pod nosila doći.
Zora sviće Habiba izdiše
Zora svanu Habiba izdahnu.
Jadna majka ruho prelagala.
Još jadnija na telala dala.
Jadan Ahmo za to i ne znade,
Već on kasno iz lagera dođe.
Lukom prođe mimo Bibu prođe
Te on ide luki na ogradu,
Na ogradu Šestića kafanu,
gdje su bili Ahmini jarani,
Među njima hađi-begov Sule.
Što žalosnim očim gledaš u me
A bogati hađi-begov Sule
Što žalosnim očim gledaš u me?
Zdravo glava umrla Habiba!
Za tri časa dođe čehra blijeda,
Bolan Sule zar se tako znanje,
A ja pošo u ašikovanje
Haj otiđi u pjanu mehanu,
Pa se napij vina i rakije
Rujno vino donit će ti lice
A rakija srce ugasiti.
I meni su tako jadi bili,
Kad se moja Đulsa preudala,
Poznaš brate Šehovića Jusu,
On je moju obljubio Đulsu.
Volio bih da j’ umrla mlada,
Već da se je za drugog udala.
Ova pjesma nastala je ima 20 godina. Povod joj je bio kako se iz same pjesme vidi, djevojka Habiba, koja se je htjela udati za momka Ahmu, ali majka joj nije dala te je od žalosti umrla. Vele, da je istinit događaj. Napjev pjevao mi je Franjo Brkić, a riječi sam dobio od Hasana Broke, koje je znala i napisala njegova kći Nusra. Napjev je veoma lijep, ali i karakterističan. Pjeva se u dur-molu, kako mi ga je pjevač ispjevao.
Ovaj napjev čuo sam gdje i drugi pjevaju, ali ne samo u dur molu, nego i u samom molu. Katrakteristično je, da kogod ga pjeva, uvjek pjeva u istom molu i to u f-molu”.
Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
