Tri naučnika sa Univerziteta u Insbruku upravo su, u okviru međunarodne ekspedicije, provela dva i po mjeseca na Antarktiku. Željeli su otkriti u kojoj su mjeri mikroplastika i otpornost na antibiotike već dospjeli na udaljeni kontinent. Istraživači su dva i po mjeseca prikupljali uzorke na Antarktiku, koji će kasnije biti ispitani u Innsbrucku. Oluje su tokom ekspedicije dostizale i do 169 km/h. Za istraživačko putovanje na Antarktik, potrebni su posebni šatori koji mogu izdržati ove brzine vjetra
Vođa ekspedicije, Dale Andersen, tražio je život u dubinama jezera Untersee za NASA-in SETI institut (potraga za vanzemaljskom inteligencijom). Teretni avion je odveo istraživače iz Kapetowna na Antarktik Kako bi se osiguralo da plastična kontaminacija izvana ne dospije u uzorke, oni se pune u metalne boce na otvorenom. I još: oluje na Antarktiku dolaze niotkuda i mogu trajati nekoliko dana.
Ekstremno vrijeme i stanice za istraživače
Antarktik ima površinu od oko 13,5 miliona kvadratnih kilometara. 98 posto površine je prekriveno ledom. Sloj leda ima prosječnu debljinu od 2,3 km. Najviša planina na Antarktiku je Mount Vinson sa 4.892 metra. Najniža temperatura ikada zabilježena na Antarktiku bila je minus 98,6 stepeni. Ljeti se temperature u prosjeku penju do minus 40 stepeni. McMurdo Station je najveća istraživačka stanica na Antarktiku. Ljeti ovde radi do 1.200 ljudi, a zimi 200 ljudi. Ukupno na Antarktiku postoji oko 80 istraživačkih stanica.
Ekspedicija na Antarktik je krenula je u oktobru da prikuplja uzorke vazduha, leda, snijega, vode i tla.
„Tražimo tragove koje smo mi ljudi već ostavili iza sebe u naizgled netaknutoj prirodi“, cilj je tirolskih istraživača:
Čak i na udaljenom, neprijateljskom Antarktiku, sada se mogu pronaći jasni znaci ekoloških problema koje je stvorio čovjek. Naučnici analiziraju uzorke na mikroplastiku i otpornost na antibiotike, kao i njihov uticaj na mikroorganizme. Osim toga, otopljena voda se ispituje kako bi se utvrdilo “šta će nam se dogoditi zbog globalnog zagrijavanja”.
Ovaj tim je posebno istraživao patogene, koji su prethodno bili zarobljeni u ledu, a koji sada pronalaze put u otopljenu vodu zbog globalnog zagrijavanja i kasnije će doći do nas. “Važno je fokusirati se na alpske i polarne regije. Izuzetno su osjetljivi, ali nisu toliko udaljeni da na njih ne utiču ljudi. Naš zadatak je da stvorimo bolju bazu podataka i prenesemo je mlađim generacijama”, naglašavaju biolozi.
Oluje i toplotni talasi
Za razliku od prethodnih godina, tokom boravka ove godine je bilo posebno mnogo nevremena. Oluje su dostizale do 169 km/h – brzinu koju većina šatora ne može da preživi.
„Ako izgubite krov nad glavom, to postaje opasno na Antarktiku“, kažu istraživači.
Prvog dana nevremena ekipa je bila “u šoku”. Potom su pokušali da završe svoj istraživački rad najbolje što su mogli u nepovoljnim uslovima. Istovremeno, to je bila njihova “najtoplija” antarktička ekspedicija.
„Imali smo toplotne udare od plus deset stepeni. Bilo je gotovo zastrašujuće”, rekli su.
Budući da su se zbog toplog vremena formirale lokve, istraživači su čak morali da pomjere svoje šatore. Ipak, proći će još neko vrijeme dok ne budu dostupni konkretni rezultati ekspedicije. Uzorci se moraju kontinuirano hladiti u suhom ledu i stoga su delikatan teret. Oni su privremeno uskladišteni u skladištu u Kaptownu i tek će u narednih nekoliko dana biti poslati u Insbruck, gde će ih tim naučnika procijeniti.
(news)
Z. N.
(NovaSloboda.ba)
