Mostarac Alica Zećo promovisao je danas u Američkom kutku Zenica svoju treću knjigu, pod nazivom „Nestajanje čovjeka – od Zaratustre do modernog doba“, koja je izašla u izdanju Gradske biblioteke Zenica.
Druga promocija, planirana za 29. mart, biće održana u njegovom Mostaru.
Recenziju za ovu, inače treću knjigu ovog autora, napisali su filozof i sociolog dr. Esad Bajtal i zenički sociolog Sead Pašić, koji je donedavno bio zaposlenik Gradske biblioteke Zenica i voditelj Američkog kutka Zenica. On je danas bio i u ulozi promotora ovog izdanja.
“Knjiga govori o temi duše. O jednoj temi koja nije kod nas popularna; o temi koja, na svaki način, utiče na naš dnevni, istorijski, društveni, politički život… Njena je osnovna teza da je duša, kroz istoriju, iskvarena neadekvatnim religijskim i društvenim djelovanjem. Ovo je knjiga koju je pisao pisac koji je ogorčen na neuvažavanje ljudske vrste da se suoči sa pozicijom razuma. A, o tom razumu- kada se govori o njegovoj poziciji razuma, misli se na poziciju razuma Zaratusrte, a naročito poziciju edukacije, obrazovanja”, kazao je Pašić.
Knjiga mu je, podvukao je, zanimljiva jer, zaporavo, ne govori o „evoluciji ljudske misli, nego o reeovoluciji“.
“Kao da idemo unazad, kao da vraćamo sat unazad… Kao da imamo neki vremeplov kroz vrijeme. I, ono što je, meni, jako zanimljivo, da se ona zove ‘Nestajanje čovjeka’. Dakle, mi nismo već nestali unutar naših etičkih, društvenih, bilo kojih mislenih struktura… Mi idemo u nestanak. Idemo, kao u Euklidovoj geometriji, kada se dvije prave linije sastaju u beskonačnosti. Dakle, mi još treba da patimo! Ako se ne osvijestimo i ne počnemo upotrebljavati razum i razne druge tehnike življenja i preživljavanja starih, istočnjačkih naroda. Pri tome se misli na zaratrustrijanske stvari”, istakao je Pašić.
Sam autor, koji je po struci pravnik, naglasio je kako je ovo njegova treća knjiga, ali da je nastala kao logičan slijed njegove dvije prethodne knjige- „Bosna i mahinejstvo“ te „Svjetlost istine Crkve bosanske“.
“Želio sam da saznam istinu o našoj epohi, a najbolje ćemo otkriti istinu ako poredimo s prethodnom epohom. To, poznavanje epohe, znači upoznavanje sa prvim čovjekovim prorokom, sa prvom čovjekovom religijom – Zaratustrom i Zoroastrizmom – otkriva bogatstvo ljudske duše, kojoj mi još nismo dosegli i ne znamo kako ćemo je i dosegnuti, ovakvom kulturom koju imamo”, podvukao je Zećo.
Stara je epoha, napomenuo je, čovjeka od malih nogu odgajala „kako da uči i kako da govori istinu“.
“Mi, to, danas ne možemo! Jednostavno, zato što imamo pritisak religije, dogme i što smo ovisni o ideologiji. Jedno i drugo trebamo skratiti ili usmjeriti u drugom pravcu pa da nam bude dostupno vaspitanjuu od malih nogu”, poručio je Zećo.
Zlo je, dodao je, u samom čovjeku, a upravo su to, do kraja, „iskoristile kulturne tvorevine naše epohe te su napravile infatilnog čovjeka“.
(Fena)
