Prvo pogubljenje na električnoj stolici izvršeno je u New Yorku prije 130 godina.
Smrt prvog osuđenika bila je posebno okrutna za one koji su prisustvovali izvršenju kazne. Ne može se sa sigurnošću reći da li je William Kemmler pretrpio velike bolove. Obdukcija, obavljena od strane pet ljekara, samo tri sata nakon pogubljenja, zaključila je da je mrtvac kratko nakon prvog strujnog udara ostao bez svijesti, i da je kraj, koji je trajao osam minuta, bio “naizgled bezbolan”.
Spominje se da su mu vene bile ugljenisane, a koža i kosa spaljena i izgorila, pogotovo tamo gdje su elektrode bile pričvršćene na glavu i leđa.
New York Times je detaljno izvještavao o neuspjelom eksperimentu, dan nakon izvršenja, 6. avgusta 1890. godine. Jer, u suštini, to je trebao biti samo eksperiment. A postalo je “sramota za civilizaciju”, kako su pisale novine. “Nijedan zločinac u modernom vremenu nije tako strašno stradao kao Kemmler”.
Njegova smrt bila je toliko strašna da će ljudi o tome saznavali sa užasom i gađenjem.
A cilj je bio da se postigne upravo suprotno: Električna struja bi trebala biti „humana alternativa“ smrti vješanjem. Stomatolog Alfred P. Southwick iz Buffala, New York, došao je na ideju da se smrtna kazna vrši električnom strujom. Čuo je, kako je jedan pijani muškarac 1881. godine poginuo od strujnog udara, kada je dodirnuo električni generator.
U to vrijeme, električna energija bila je još relativno nova stvar, njena opasnost uglavnom još nije bila istražena. Southwick je počeo eksperimentisati. Govorilo se da je strujom ubijao mačke, pse, pa i konje. Onda se 1887. godine obratio stručnjaku: Thomasu Alvi Edisonu.
Slavni izumitelj je u tome vidio priliku da nadmaši svog konkurenta Georgea Westinghousea.
Edison je svoje carstvo izgradio na istosmjernoj struji, a Westinghouse na naizmeničnoj struji. Tako se Edison uključio u taj pothvat i izgradio električnu stolicu, ali, koju su napajali generatori od konkurencije, u nadi da će tako diskreditovati naizmjeničnu struju kao smrtonosnu opasnost. Kaže se da je čak pokušao uvesti izreku “to be westinghoused”, za ubijene naizmeničnom strujom, što mu nije uspjelo.
Država New York je 1. januara 1888. godine, prva odobrila izvršenje smrtne kazne elekričnom strujom, jer je bila “humanija i praktičnija” od vješanja, ili elektrokucijom, kako je nazvana u novom zakonu. William Kemmler, čiji su roditelji imigrirali u SAD iz Njemačke, nedugo zatim bio je osuđen na smrt. Tu kaznu je dobio jer je svoju suprugu svirepo ubio sjekirom.
Čitavih 15 mjeseci se raspravljalo o prednostima i nedostacima novog postupka. Kemmler, koji je bio u zatvoru u malom gradu Auburn, čekao je smrt, i ulagao žalbe. Napokon je određen dan pogubljenja. Direktor zatvora Charles F. Durston bio je odgovoran da sve proteče bez problema. Rano ujutro u 6,38 sati uveo je Kemmlera u prostoriju u kojoj je bilo prisutno 25 pozvanih. Osuđeni tridesetogodišnjak se pristojno poklonio i obratio publici: „Gospodo, želim vam puno sreće. Čvrsto vjerujem da sada odlazim na bolje mjesto i spreman sam na to. Samo želim dodati da je o meni puno toga rečeno, uključujući i mnogo neistina. Ja sam loš čovjek. Ali je prostački da me se učini još lošijim”.
Poslije posljednjih riječi, Kemmler je sjeo na hrastovu stolicu. Durston je kacigu sa elektrodama postavio na Kemmlerovu djelomično obrijanu glavu i učvrstio je kožnim kaiševima.
Nevjerovatno smiren, Kemmler je klimnuo glavom, kao da pokušava probati novi šešir, navodi New York Times, i zamolio Durstona da mu još malo zategne kacigu. “Sve mora biti u redu”.
Ruke, noge i trup bili su fiksirani kožnim kaiševima, a na leđa mu je bila pritisnuta drugu elektroda.
“Uzmite dovoljno vremena i učinie sve to kako treba”, rekao je Kemmler. „Nema potrebe za žurbom. Ni ja ne želim ništa riskirati”. Kada je Durston završio, otišao je nekoliko je koraka u stranu i rekao:” Zbogom, William”.
Eksperiment je započeo u 6,43 sati ujutro Oko 1.000 volti, dovoljno za ubijanje čovjeka, uzdrmalo je Kemmlerovo tijelo, a zatim je postalo kruto. Nakon 17 sekundi, ljekar Edward Charles Spitzka rekao je: “Mrtav je”. Vrijeme je mjerio štopericom. Generator se zaustavio i Durston je počeo popuštati kožne kaiševe. Odjednom se Kemmler pomaknuo. “Dragi Bože! Živ je”, povikao je jedan od prisutnih. “Uključite struju”, pozvao je drugi. “Vidite da diše”, rekao je treći. “Za ime boga, ubijte ga i završite to”, vikao je četvrti. Durston je požurio da ponovo stegne kožne kaiševe.
Ovog puta je generator radio mnogo duže. Kemmlerovo lice počelo je krvariti, jer su mu pod kožom i u očima pukle vene. Kaže se da je miris spaljenog tijela bio nepodnošljiv. Kemmlerovo drugo pogubljenje je trajalo dugo. U 6.51 sati napokon je proglašen mrtvim.
Dugo se nagađalo šta je tako moglo poći naopako. Nisu li elektrode bile pravilno pričvršćene? Je li ih bilo premalo? Zar nije bilo dovoljno 1000 volti?
New York Times, koji je nedugo nakon pogubljenja napisao da su toga avgusta bili svjedoci prvog i posljednjeg pogubljenja strujom, ali nije bio u pravu, u svakom slučaju. Malo kasnije, druge američke savezne države su, takođe, uvele električnu stolicu sa modifikovanom električnom energijom. Smrtna kazna na elektriönoj stolici nakon toga izvedena je hiljade puta.
(faz)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
