U mađarskom časopisu Uj Idök, (Nova vremena) iz 1896. godine objavljen je tekst pod naslovom “O Mostaru”.
„O Mostaru
Hercegovinu i njen glavni grad posjetit ćemo nekom drugom prilikom. Zasada, spominjemo samo naše dvije slike kao objašnjenje, gdje se vidi Stari most preko rijeke Narente, najmoćnije i najsmjelije djelo na ovom području i na cijelom Istoku. Turski pjesnik, ovdje rođeni Derviš paša, pjevao je: – Olovkom se sada ne može opisati njegova neusporediva ljepota. Zato, srce moje, nemoj se čuditi što je Mostar fascinantan. Nigdje u cijelom svijetu – osim možda u raju – ne nalazim tako blagotvoran zrak i vode koje produžuju život. Tko posjeti Mostar, taj se budi u novom životu. Svaki njegov vrt je pravi raj na zemlji. Sa svoje dvije kule, današnji most podsjeća na nebeski svod na kojem zvijezde iscrtavaju svoju putanju. Ali čak se ni zvjezdano nebo ne može usporediti s njim, jer svod mosta premašuje veličinu zvjezdana svoda. I ako putujete cijelim svijetom, nećete pronaći ništa slično.
Derviš paša nije poznavao ni brooklinški most, ni Lančani most u Budimpešti. Zato je pustio svojoj smjeloj mašti na volju. Bolje bi bilo da je opjevao neusporedivu ljepotu Bune koja teče nedaleko od Mostara, pored Blagaja, gdje izvire iz špilje obrubljene stalaktitima. Iz planine gdje zjapi špilja, izvire rijeka iz zemlje. U stara vremena nisu znali otkud dolazi, tek kad je izvadio izgubljenu ovcu svoga sina pastira iz izvora, otac je shvatio da rijeka ponire visoko u brdima. Od tada nadalje, stočar je svaki dan zaklao ovcu i poslao je ocu kroz podzemni plovni put i rekao svom gospodaru da su je vukovi pojeli. Napokon je aga shvatio otkud gubitak uhvativši pastira i jednog dana otac koji je čekao plijen ugledao je leš vlastitog sina među valovima.
Ovakvim krvavim pričama bogata je zemlja kojom vlada Kállay. Postoje krvava sjećanja vezana uz gotovo svaku značajnu točku. Posebice Mostar i njegova okolica obiluje takvim pričama, jer je u posljednjim stoljećima srednjeg vijeka tu bilo posljednje utočište heretičkog svijeta. O pristalicama bogumila, patarena, i protupape sa sjedištem u Dalmaciji ima mnogih drugih zanimljivih kazivanja koja su danas potpuno izgubili vjerodostojnost jer su se povukli u regije Rusije na Kavkazu, gdje su se cijelo vrijeme vodili svoe krvave vjerske borbe. Također su prošarani pričom o bezbroj vođa pljačkaša heroja. Hvala nebesima, takve priče danas žive samo u sjećanju ljudi, jer u sadašnjosti nema takvih likova. Javna sigurnost u okupiranim provincijama uistinu je uzorna i s više prava od zemalja Istoka, jer Kállayevu zemlju nazivaju rajem poštenja, ako zaboravite svoju torbicu punu zlata sa strane ceste, nakon tri mjeseca naći ćete je opet na istom mjestu”.
(prevod: Tibor Vrančić)
Prilog: fotografije iz časopisa, i Stari most, 1890-ih
Priredili: Tibor Vrančić, Armin Džabirov, Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
