Malo je onih koji nisu osjetili sporost ”aparata” o komenam zavise mnogi poslovi. Najočitiji primjer kako je taj aparat spor su šalteri, na kojima, pa makar trebamo dobiti i samo jednu riječ, moramo čekati cijelu vječnost. Dosjetila se tako glava porodicwe Grabo kako bi mogao ubrzati svoj put do šaltera. Ali, prevara mu se obila o glavu, odnosno o potvrdu.
Put do pečata – naziv je pete epizode u nizu od deset kratkih animiranih filmova o korupciji u našem društvu nastalih u produkciji Sektora 51, kojima se želi podićisvijest javnosti o korupciji i upozoriti na sve negativnosti koje ta pojava nosi sa sobom.
Obzirom na zasićenost pričama o korupciji
u našoj zemlji, autori ovih crtića, željeli su produkcijom animiranog filma o
ovom problemu progovoriti drugačije. Poručili su kako crtiće ne treba gledati
samo kao crtić, nego kao upitnik nama samima iza pitanja koliko mi učvršćujemo
lanac korupcije u ovoj zemlji.
Režiju, animaciju i dizajn „PorodiciGrabo“ potpisuju Berislav Jurič, Nikola
Galić i Tvrtko Karačić. Autor Glazbe je Ante Galić, za produkciju je zadužena
Katarina Marijanović , dok je voditeljica projekta „Korupcija je loša stvar“, u
okviru koga je nastalo deset jednominutnih epizoda, Anamarija Zadro.
Šestu epizodu pogledajte na sljedećem
linku:
https://youtu.be/buf5WjcVSf8
Projekat je nastao uz podršku organizacije „European Endowment for Democracy’ i vlade Ujedinjenog Kraljevstva.
Ko je porodica Grabo?
U vremenima kad „drugačije ne ide“, porodica Grabo, primorana je ići linijom manjeg otpora pa postaje karika u lancu korupcije, u koju je okovano naše društvo. Članovi ove porodice, koja može biti porodica svih nas, primorana je u raznim situacijama tu kariku činiti čvršćom ne razmišljajući o posljedicama koje korupcija nosi. Primorani su biti oni koji daju u porodilištu, kod ljekaru, pri razgovoru za posao, a kako je cijelo društvo ogrezlo u korupciju, porodica Grabo daje i onda kad se izričito ne traži mito, nego kad je ono način lakše borbe s većim ili manjim preprekama u životu. U svojim naumima, koji ponekad završe drugačije od očekivanog, iako znaju da nisu u pravu, porodica ne vidi ništa loše jer misle da, ako je društvo takvo, da takvi i oni moraju biti.
(NovaSloboda.ba)
